Đorđe Balašević rođen je i odrastao u kući u Ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu, koja se spominje u njegovoj pesmi “Neki novi klinci“. U ovoj kući je sa suprugom Oliverom živio sve do svoje smrti, piše Blic.
Za Đoleta su uvek govorili da je bio čudo od djeteta. Uz pet godina stariju sestru Jasnu, za koju je bio izuzetno vezan, vrlo rano je naučio čitati, a u osnovnoj školi počeo je pisati pjesme. Jedan od najtužnijih trenutaka u njegovom životu bio je kad mu je sestra preminula, o čemu gotovo nikad nije govorio za javnost.
Majka Veronika Elvira Matilda Dolenc i otac Jovan Balašević protivili su se njegovoj želji da bude glazbenik i smatrali su da se treba baviti zemljopisom za što se i školovao. Nisu prisustvovali nijednom njegovom koncertu, no on im je uvijek čuvao dva prazna mjesta.
Godine 1977. Đorđe je s kolegama iz gimnazije osnovao prvu grupu “Žetva”, s kojom je snimio pesmu “U razdeljak te ljubim”. Iako pjesmu nije baš volio, nakon njenog izvođenja na radiju, otvorila su mu se mnoga vrata. Singl je prodan u 180.000 primjeraka što mu je bio prvi veći glazbeni uspeh.
Godinu dana kasnije je s Vericom Todorović oformio novu grupu Rani mraz kojoj je dao ime iz inata vodeći se sibirskom poslovicom “Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza“. Od tog trenutka njegova karijera krenula je uzlaznom putanjom, a sve ostalo je povijest.
Vojne vlasti su ga 1992. željele poslati na ratište zbog čega te godine nije održao tradicionalni koncert u Sava Centru. Budući se smatralo da je odbio ići u rat, njegove pjesme su zabranjene na državnom radiju i televiziji. Pjesmu “Sloboda ne“ je objavljena na albumu „Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga“.
Kako je sam rekao, njegov život dobio je suštinu i formu tek kada je upoznao suprugu Oliveru. Ona je u Novi Sad došla iz Zrenjanina, sa stipendijom koju je dobila kao istaknuta sportašica, olimpijska kandidatkinja i reprezentativka u gimnastici. Bila je vrlo siromašna i živjela je s majkom u teškim uvjetima. Za razliku od nje, Đorđe je živio u daleko boljim uvjetima. Kad su se upoznali, odmah su se posvađali oko životnih principa, a Olja ga je osvojila kad ga je na plaži zamolila da joj pričuva špange kad se išla okupati.
Jedan od tužnijih perioda u Balaševićevom životu bio je nakon rođenja kćeri Jovane. Naime, Đole ju je prvi put vidio tek mjesec dana nakon rođenja jer je bio u vojsci i nije smio prelaziti granicu, a Olivera se zbog epidemije meningitisa koja je tada vladala u Novom Sadu, porodila u Budimpešti.
Imao je ogromnu tremu kad je čekao da se rode Jelena i Aleksa, a svoju je djecu smatrao najvrednijim i najljepšim životnim postignućima. Za ljetne i zimske odmore nikada nije nastupao jer je želio provoditi vrijeme s obitelji.