Da je živ, Arsen Dedić jučer bi navršio 87 godina. U njegovu su se čast umjetnici okupili u zagrebačkoj kavani Kavkaz, bila je to večer interpretacija Arsenova pjesničkog i kantautorskog opusa naslovljena "Brod u boci".
Prvo su pustili snimku Arsena kako pjeva "Lu", a potom je Lu Dedić otpjevala Arsenove stihove "Dida moj", koje je njezin dida svojevremeno posvetio svojem didi.
Slijedila je snimka Arsena koji izvodi "Sine moj", pa snimka Matije Dedića kako svira Arsenovu "Vraćam se".
Goran Matović, utemeljitelj Zagrebačkih posveta i autor programa, između ostalog se prisjetio i svoje suradnje i druženja s Arsenom. Ispričao je anegdotu:
"Arsen je bio neusporedivo duhovit. Nastupali smo. Pozvali su me iz Karlovca. Rekli su da bi željeli da Arsen i ja odigramo našu predstavu Tina Ujevića ‘San i ludilo‘. Ja sam javio Arsenu. Ponudili su i fantastičan honorar. Došao sam u Haulikovu, Arsen je vozio Mini Morris, počeo je padati snijeg kad smo krenuli za Karlovac. Arsen prigovara: ‘Opet ja tebe vozim. Opet ja statiram u tvojoj predstavi. Opet ja džaba.‘ Ja mu kažem: ‘Arsene, ti si umjetnik, naravno da nas za džaba zovu ovdje...‘
Odigramo predstavu i organizatorica nam dade plave kuverte s fantastičnim honorarom. Kaže Arsen: ‘Što je ovo?‘ ‘Arsene, to je vaš honorar..‘, odgovara organizatorica. ‘Kakav honorar? Pa, Goran mi ništa nije rekao.‘
‘Što ću ti govoriti, pa ti si umjetnik. Ne bih te htio zamarati banalnostima.‘ On prebroji brzinski te marke, obradovao se stvarno kao dijete.
Ja kažem: ‘Arsene, jesi očekivao ovaj honorar?‘ ‘Nisam‘, kaže, ‘nisi mi ništa rek‘o‘.
‘Znaš što? Upravo bi mi trebala pozajmica, baš u toj visini.‘
A on meni otpjeva: ‘Što više imam, manje dajem!‘"
Arsenove stihove govorili su i svirali Lu Dedić, Antonija Stanišić Šperanda, Ivana Bolanča, Sara Renar, Nina Romić, Sven Medvešek, Mario Igrec i Goran Matović.
Ivana Bolanča čitala je Arsenovu duhovitu "Ljetni pjesnici":
Ljetni pjesnici se prave od lakših materijala.
Oni se lakše odijevaju.
Ljetni pjesnici čitaju lakše stihove, premoreni na
centralnom trgu.
Oni jedu školjke i udvaraju se lakšim djevojkama koje su
naklone lijepoj književnosti.
A evo, već nadiru zimski pjesnici u teškoj, zimskoj
opremi. Sa zimskim gumama. Vodeći otežale suputnice.
Oni čitaju teške stihove i jedu tešku hranu.
Oni teško napuštaju svoj teško stečeni položaj.
Zimski pjesnici gaze sve pred sobom i od ljetnih
pjesnika ostaje tek lahor - meni tako drag.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....