Posljednjih godina gotovo se svakodnevno družim s jednim Sinjaninom koji već godinama živi i radi u Zagrebu kao cijenjeni restaurator u sakralnim i srodnim objektima, a svako toliko i s nekoliko njegovih sinjskih, sada već i mojih frendova, također zbog posla i boravišta već odavno Zagrepčana.
Kad sam ih upoznao, pomislio sam da je posrijedi pomalo "greza" grupica od brda odvaljenih tipova, naizgled opasnih i zajebanih kojima se baš i nije pametno zamjeriti. No već nakon prvog druženja, uz gemište, rakiju, pivo i meze koje ponekad sežu i do kotlovine s nekoliko kila kobasica i kotleta u teći promjera zamalo jednog metra, shvatio sam da mi baš pašu jer su otvoreni, glasni i duhoviti, uvijek spremni na zajebanciju i zabavu, iće i piće. Naročito mi se dopalo što...