Vječni je mladić iz 80-ih. I sjajan glazbenik

Među fanovima The Smithsa postoje dvije grupe: brojnija koja i danas "sauga" sve od Morrisseyja i malobrojnija koju u posljednjih dvanaestak godina više zanimaju Marrovi albumi. Pripadam potonjoj jer iako je Morrissey imao solidnih albuma od raspada The Smithsa do unatrag dvanaestak godina, Marr je nakon tri izdanja dua Electronic, koji je tijekom 90-ih imao s Bernardom Sumnerom iz New Ordera, te gostovanja kod drugih kolega postao diskografski aktivniji od 2013. godine i za moj ukus s pet svojih zasjenio posljednjih pet Mozzerovih albuma. Marrov gitaristički stil je instantno prepoznatljiv i već desetljećima unikatan, melodije i danas brusi poput dijamanata, a ukazuje se i kao jedan od "vječnih mladića" iz Engleske kakvu smo poznavali 80-ih dok ležerno miješa jangle-pop 60-ih, post-punk i ono što je gitarom činio u Smithsima, a što ćemo godinama poslije prozvati indie-rockom. Naravno da nije jak pjesnik i ekscentrični vokalist poput nekoć Morrisseyja koji je u međuvremenu i politički otišao na kvasinu, ali "The Age of Everything" efektan je album o vremenu u kojem je dobro i loše, ukusno i neukusno, pametno i glupo posve izjednačeno. Bilo bi lijepo da nakon nastupa u Laubi i na INmusicu ponovno osvane u Zagrebu.

JOHNNY MARR

The Age of Everything

BMG/Menart

žanr: alter-rock/jangle-pop

ocjena: 4