Samo tjedan dana nakon veličanstvenog koncerta Nicka Cavea u ljubljanskoj Areni Stožice teško je očekivati da vas neki izvođač može impresionirati. Takav pothvat još je teži ako je taj izvođač sadržajno i stilski, unatoč nekim drugim razlikama, blizak Nicku Caveu kao što to jest u Mark Lanegan, k tome još čujno nahlađenog grla u ugodno ispunjenoj Tvornici kulture. Laneganova glazba, iako se u njoj burno miješaju blues, grunge i folk te gothic-rock, post-punk i synth-pop, manje je složena, odnosno pravocrtnija od Caevove. Uza sebe nema ni sastav moćan i kapacitiran poput The Bad Seedsa, a time ni pobočnika kakvog je Cave dugo imao u Micku Harveyu, a posljednjih osam godina u Warrenu Ellisu. To su parametri prema kojima, jedan na jedan, Mark gubi od Nicka. No u nečem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....