Ako ste prevalili tridesetu godinu života, vjerojatno se sjećate prva tri albuma Coldplaya, "Parachutes" (2000.), "A Rush Of Blood To The Head" (2002.) i "X&Y" (2005.), a potom i "Viva La Vida Or Death And All His Friends" (2008.) na kojem su po uzoru na U2 prvi put surađivali s Brianom Enoom kao producentom. Nisu to bili naročito uzbudljivi albumi, ali su se zavlačili pod kožu slušatelja uspješnim kombiniranjem komercijalnosti i niske hit-singlova te elegancije i emocionalnosti unutar vještog balansa između (soft) indie-rocka za arene i (post) Britpopa za vrhove top-lista. Pljucati tada po Coldplayu doimalo se snobističkim, odnosno činilo se da neki to tada čine uglavnom zato jer su Coldplay dobacili do razine popularnosti U2 po čijoj su recepturi prvih...