“Hrvatska radiotelevizija kao organizator natjecanja za izbor hrvatskog predstavnika za pjesmu Eurovizije donijela je odluku kako će preskočiti sudjelovanje na sljedećem Eurosongu”, piše u priopćenju HRT-a.
“Kao javni RTV servis, HRT osobito vodi računa o tome da se sredstva pristojbe troše na što učinkovitiji način. HRT ima u vidu tešku gospodarsku situaciju te vodi računa i o kritikama javnosti o financijskoj opravdanosti nastupa.”
Napokon, reklo bi se. Trebalo je takav potez povući već prije niz godina, bez obzira na plasman, a posebice pod teretom debakala potpuno neadekvatnih i autističnih pjesama koje smo u tom nizu godina slali na jednu gledanu TV emisiju koja je ipak potpuno nevažan glazbeni festival.
Dom kulture
Možda takva, posve ispravna odluka HRT-a, kako kažu u priopćenju, “neće naići na odobravanje gledatelja”, ali javnoj RTV kući gledanost ne smije uvijek biti (jedini) orijentir, posebice ako sudjelovanje na jednom nevažnom glazbenom festivalu bez umjetničkih kriterija i dometa - koji se iz ovih ili onih razloga kod nas prezentira kao “dom kulture s vodoskokom” - košta kao svetog Petra kajgana.
“Hrvatskoj radioteleviziji kao organizatoru natjecanja za izbor hrvatskog predstavnika na Eurosongu u interesu je odabrati pjesmu i izvođača koji će zauzeti što viši plasman, te će do odluke o eventualnom povratku na Eurosong svoje kreativne potencijale usmjeriti u tom pravcu”. Pametno, ali ne bi bila šteta ni da se nikada više ne vratimo na Eurosong. Dapače, isti novci mogli bi se iskoristiti za niz svrhovitijih i pametnijih glazbenih TV emisija u rasponu od konstantne i kvalitetne prezentacije vanestradne domaće glazbene scene do otkupa i snimanja koncerata vrijednih inozemnih i domaćih izvođača, zanimljivih dokumentaraca i serijala.
Ako je odluka čelništva HRT-a da se barem privremeno suzdrži od sudjelovanja na Eurosongu - što su zbog loših plasmana, odnosno recesije učinile i neke druge europske TV kuće - najava novih vjetrova u toj kući, onda ovakvu odluku treba dodatno pozdraviti.
Naime, teško je naći lošiji sadržaj javne TV kuće od nastupa neukusno estradizirane klape na estetski upitnom glazbenom festivalu čiji sudionici ionako ne znače ništa van granica svojih država, a koji je (p)ostao gledana emisija samo zato što se u posljednjih desetak godina pretvorio u bizaran
i grozno skup šou.
Nismo se znali uklopiti
Doduše, ovogodišnji i prošlogodišnji Eurosong bili su nešto pristojniji od izdanja iz prvog desetljeća 21. stoljeća, ali kako se ni u takva izdanja nismo znali uklopiti, jer smo poslovično autarkični, onda je odluka o (privremenom) povlačenju HRT-a s tog festivala logična i dobrodošla. Uostalom, uvijek se možemo vratiti, ali tek onda kad shvatimo kakve pjesme tamo valja slati. Ako na Eurosongu uopće ima smisla sudjelovati. A uglavnom nema jer su razlozi i potrebe za takvim sudjelovanjem glazbeno nevažni, kulturološki diskutabilni i u konačnici preskupi.