Sve Pips-pjesme su Dinamo. Sve, bez iznimke. I 'Narko', i 'Pjevač', i 'Poštar', i 'Malena, gdje god pikneš, uzduž čitave fronte, Dinamov je gen od 'Foxtrota' do 'Dementora'. Poistovjetiti Zagreb s Dinamom je presmjelo, ali nešto drugo je prvo - Dinamo je zagrebački. Baš kao i Pipsi." Tako se Dubravko Ivaniš outao u svojoj prvoj, kod Frakture objavljenoj knjizi "45".
- U knjizi ne forsiram nekakve svoje istine, baš suprotno, napisao sam je jer nisam pisac, i pojma ni o čemu nemam, a držim da je važno to neznanje ovjekovječiti da ga slučajno ne zaboravim - objašnjava Ivaniš svoju bastard knjigu u kojoj je 45 singlica/pitanja na koja glava Pips, Chips & Videoclipsa daje opširne odgovore.
Knjiga se otvara prisjećanjem na Antu Perkovića koji je davne 1997. objavio biografiju Pipsa. Da je Ante još s nama, vjerujem da bi jedno od njegovih pitanja bilo u knjizi. No, što bi njega danas Ivaniš pitao? "Pitao bih ga da idemo nešto zajedno šljakati, kao i mnogo puta prije. Ovo se manje zna, za 25. godišnjicu Pipsa Ante je počeo pripremati neku vrstu kulturno-političkog dnevnika Pipsa u petminutnom radijskom formatu, od 1992. naovamo, iz godine u godinu bi obradio što se događalo s bendom i što se događalo doma i u svijetu."
Ivaniš je u knjizi posebno zabavan kad se prisjeća odrastanja i stasanja u rock-pjesnika. On se možda davno odselio iz Zapruđa, no Zapruđe ipak nikada nije otišlo iz njega.
"Edo Popović jednom je rekao da sam čovjek kojemu se nikada ništa nije dogodilo. Osim što je to genijalan naslov za knjigu, potrudio sam se da u '45-ici' dokažem da je bio u pravu. Čovjek kojem se nikad ništa nije dogodilo mora da je tabula rasa gigant, plavetni praznoglavi kit. Strašan potencijal! Što ti nedostaje, a ti ukradi. Zapruđe mi je evociranjem djetinjstva i puberteta, a to je nešto što čak i ovakve tipove sljeduje, doslovno poslužilo kao švedski stol." I ako vas zanima hoće li Pipsi 11. rujna svirati na Šalati, strpite se malo, bit će sve jasnije početkom kolovoza.