Još prije dva-tri mjeseca nije tako izgledalo, no u međuvremenu stigle su najave brojnih zanimljivih inozemnih koncerata koji su pred nama do jeseni 2024., ali čak i u tako zgusnutoj i kvalitetnoj ponudi izuzetno me ugodno iznenadila i obradovala najava gostovanja Bele Flecka u Čakovcu, 17. veljače. Em se dosad Čakovec baš nije etablirao kao poprište takovih inozemnih koncerata, em je Bela Fleck jedan od najvirtuoznijih glazbenika na svijetu, barem kad su posrijedi žičani instrumenti, a naročito bendžo.
Imali smo prigodu gledati i slušati Belu Flecka 2007. godine na Zagreb Jazz fesivalu, zajedno s Chickom Coreeom za klavirom, kad su promovirali zajednički album “The Enchantment” na kojem su propitivali mogućnosti improvizacije i dijaloga između klavira i bendža kao dva žičana, ali posve raznorodna instrumenta čiju veću samostalnu suradnju, u okviru jazza ili van njega, muzičari uglavnom nisu promišljali, barem ne na albumima poput ovoga na kojem klavir i bendžo čine jedini instrumentarij. No to je bilo samo jedno od izdanja Bele Flecka koji se iz domicilnog bluegrass i folk teritorija rado upuštao u world music, jazz, klasičnu i folk-rock glazbu.
Ipak, prije i poslije svega Fleck je bio i ostao autoritet bluegrass glazbe kakvu će u Čakovcu izvoditi zajedno s vrhunskim glazbenicima kakvi jesu Michael Cleveland (violina), Sierra Hull (mandolina), Justin Moses (dobro), Mark Schatz (kontrabas) i Bryan Sutton (gitara). Dio njih s Fleckom je snimio i album “My Bluegrass Heart” (2021), nakon dvadesetak godina prvi blugrass album Bele Flecka na kojem je sudjelovala i Molly Tuttle, ovogodišnja dobitnica Grammyja za najbolji bluegrass album “City Of Gold”. Kad smo već kod Grammyja, valja istaknuti da je Bela Fleck ove godine u svoju bogatu kolekciju od petnaestak zlatnih gramofona pridodao još dva; za najbolji instrumentalni album (“As We Speak”) i najbolju izvedbu globalne glazbe (zajedno s Edgarom Meyerom i Zakirom Husseinom), a svojedobno je surađivao s Toumanijem Diabateom i Baaba Maalom, Docom i Merleom Watsonom, Tonyjem Trischkom, suprugom Abigail Washburn i mnogim drugim glazbenicima.
Bela Fleck već desetljećima ima i svoj sastav The Flecktones s kojim propituje ne samo ulogu bendža nego i spone između bluegrass, blues, folk, jazz i raznih drugih glazbenih žanrova, no kako kaže i naziv njegovog pretposljednjeg albuma, “My Bluegrass Heart”, njegovo srce je u bluegrassu s kojim je i započeo karijeru kasnih 70-ih godina, ubrzo i u okviru u sastava New Grass Revival. Grammyjem ovjenčan album “My Bluegrass Heart” ujedno je i treće poglavlje trilogije koja je započela albumom “Drive” iz 1988., a nastavila se 1991. godine s albumom “The Bluegrass Sessions”. Projekt predstavlja “tko je tko” od instrumentalista u povijesti bluegrass glazbe uz neke od najboljih iz nove generacije svirača, mandolinisti Sam Bush, Sierra Hull i Chris Thile; guslači Michael Cleveland i Stuart Duncan; proslavljeni multiinstrumentalist Justin Moses, basisti Edgar Meyer i Mark Schatz te nevjerojatni Bryan Sutton i Molly Tuttle na gitari. "Gotovo uvijek se vrate korijenima" kaže Béla Fleck. "Svi ljudi koji napuste bluegrass. Imao sam snažan predosjećaj da ću se i ja vratiti”, a nastup u Čakovcu jedan je u sklopu prve “bluegrass turneje” Bele Flecka u proteklih četrt stoljeća pa je to poslastica koja se ne smije propustiti, naročito ako vam je pri srcu bluegrass i tradicionalna američka folk glazba. Za one koji ne znaju, bluegrass se “rodio” 40-ih godina 20. stoljeća kao dio country glazbe, “otac” mu je Bill Monroe kao lider njegovog sastava The Blue Grass Boys, a zasniva se na elementima engleske, škotske i irske folk glazbe s jedne te glazbe iz gorja Appalachi, Afrike i bluesa.
Spomenuti Bill Monroe, Earl Scruggs, Ralph Stanley, duo Flatt & Scruggs, Ricky Skaggs, Doc & Merle Watson, Bela Fleck, Alison Krauss, Rhiannon Giddens i u novije vrijeme Molly Tuttle najveće su zvijezde bluegrassa koji je popularnost obnovio i zahvaljujući soundtracku za film braće Coen “O Brother, Where Art Thou?” (“Tko je ovdje lud?”). Požurite po ulaznice jer Centar za kulturu Čakovec nije velika dvorana, a ugostiti, gledati i slušati Belu Flecka u jednom takvom prostoru praktički u kraju iz kojeg ili iz čijeg susjedstva vuče korijene pravi je privilegij. I ne, 50 eura za takav doživljaj nije visoka cijena.