Legendarni engleski glazbenik Gordon Matthew Thomas Sumner, poznatiji pod umjetničkim imenom Sting, u studenome prošle godine objavio je 12. studijski album “57th & 9th”, a svoje, prema riječima kritičara, najrokerskije izdanje u karijeri ovo ljeto predstavit će i hrvatskoj publici, i to na spektakularnom koncertu u pulskoj Areni 26. srpnja.
U ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list Sting se, bez ikakve zadrške, prisjetio godina kad je “žario i palio” svjetskom scenom s kultnim bendom The Police, dotaknuo se i teme kreativnih blokada, od kojih nijedan umjetnik, bez obzira na staž, ne može pobjeći, a otkrio nam je i kako se nosi sa starenjem (ipak će u listopadu proslaviti 66. rođendan) te kako supruga Trudie i on, i poslije 25 godina braka te četvero djece, održavaju svoju ljubav “živom”.
Ovo ljeto vraćate se u Istru, gdje ste prvi put pjevali prije 20, a drugi put prije 17 godina. To će vam ujedno biti i jedini nastup u regiji. Vežu li vas kakve lijepe uspomene za Pulu i tamošnji amfiteatar?
Kod glazbe najviše volim to što mi je sve ove godine, koliko sam na sceni, bila putovnica zahvaljujući kojoj sam dobio priliku proputovati i upoznati cijeli svijet. Zahvalan sam što su me ponovno zvali u Pulu. Jako cijenim odanost i potporu hrvatskih obožavatelja. Često mi se desi da na koncertima prepoznam ljude koji su bili na mojim svirkama i prije 15, 20 godina. Obožavam turneje jer i dalje prije samog izlaska na pozornicu imam onu pozitivnu tremu. Osjećaj sviranja pred tisućama ljudi, koji su toliko sretni što me vide, neopisiv je. Svaki put uzbuđen sam i sretan kao da mi je prvi.
Hoćete li imati vremena za uživanje na našoj obali?
Ovaj put u Hrvatskoj ostajem kratko jer dan prije i poslije Pule imam koncerte u Italiji, ali iskreno se nadam da ću ipak imati barem malo vremena za opuštanje.
Aktualni dvanaesti album objavili ste prije pet mjeseci i čini se kako na njemu ima više rokerskih melodija nego na vašim prijašnjim izdanjima. Što vas, nakon toliko godina u glazbenoj industriji, inspirira? Jeste li ikada imali krizna razdoblja u karijeri? Kako se nosite s njima, što vas tjera naprijed?
Novi album ‘57th & 9th’ nastao je prilično impulzivno. Zapravo, odlazio sam u studio, družio se, zabavljao s ljudima koje poznajem i volim, s glazbenicima kojima vjerujem i koji vjeruju u mene. Jednostavno smo se odlučili prepustiti, igrati glazbeni ping pong i vidjeti što će proizaći iz svega toga. Rezultat je bio svojevrstan omnibus svega što radim, ali kroz sve se provlačila jedna zajednička, ali vrlo važna nota, a to je snažna energija. Neki ovaj moj album svrstavaju pod pop, drugi pod rock, ali ja ga vidim kao žanr ‘Sting’. Naravno da sam i ja u određenim periodima u karijeri imao faze kreativnih blokada. S godinama sam postajao sve kritičniji i zahtjevniji prema samome sebi, što je dovelo do gušenja mog unutarnjeg kreativnog djeteta, a kad se to desi, pisanje mi postaje sve teže i teže. Mogu stvarati samo kad sam istinski nadahnut, a ponekad je pravi izazov pronaći tu inspiraciju. Ipak, ona mi često dolazi prilično lako - zapravo samo moram čekati da me pronađe, a onda joj se jednostavno otvorim i prepustim. Doživio sam veliki uspjeh u karijeri i danas, kada se osvrnem iza sebe, shvaćam da me zbilja pratila sreća. Trudim se ne shvaćati život posve ozbiljno i ne žaliti ni za čim. Nastojim živjeti u trenutku i ne razmišljati previše o prošlosti i budućnosti.
Pjesme s vašeg novog albuma prilično su duboke i osobne - govore o smrti, klimatskim promjenama, politici, izbjeglicama… Potiču na razmišljanje. Je li vam to i bila namjera kad ste ih radili?
Smatram se građaninom ovoga svijeta i normalno je da sve što se svaki dan dešava na globalnoj razini utječe na mene. Ne mogu i ne želim to izbjeći pa dopuštam da mi sve te informacije posluže kao inspiracija za pjesme. Na novom albumu dotaknuo sam se tema o klimatskim promjenama, izbjeglicama i smrtnosti, ali nije mi bio cilj nametnuti publici neke svoje poruke. Samo sam želio suptilno ‘upakirati’ vlastite misli i ideje u pjesmu te prepusiti slušateljima da ih sami raspakiraju na sebi svojstven i originalan način.
Pjesmu ‘50.000’ posvetili ste nekolicini glazbenika, kolegama i prijateljima koji su umrli prošle godine. Jesu li ti osobni gubitci na bilo koji način utjecali na vaš način razmišljanja o starenju, djeci, unucima, obitelji…?
U svakom od nas čuči dijete koje misli da njegovi idoli, ikone iz svijeta kulture, ne mogu umrijeti jer smo u njih usadili neku vrstu božanske besmrtnosti. Pjesma ‘50.000’ nastala je iz očiju nekoga tko je gledao svoga prijatelja kako umire, nekoga tko se suočava s vlastitom smrtnošću. Jednom kad prihvatiš tu smrtnost, ona više nije morbidna. Naprotiv, može ti život učiniti bogatijim - barem u filozofiji koju ja pokušavam razviti. Nisam još spreman umrijeti jer imam još puno toga za doživjeti i ostvariti. No prihvaćanje smrtnosti vrlo je korisno. Na kraju krajeva, to je naša stvarnost.
Je li vam, pogotovo s obzirom na zvjezdani status i novac, pogotovo u mlađim danima, bilo teško biti dobar otac? Je li vaša slava ikad bila teret vašoj djeci?
Ne želim ostavljati dojam da sam vodio savršen život, ali oduvijek sam se trudio uravnotežiti ulogu obiteljskog čovjeka i supruga s karijerom. Čini se da zasad sve uspješno funkcionira. Djeca su već odrasla i uspjela su usvojiti našu poslovnu etiku. Svi naporno rade i supruga i ja iznimno smo ponosni na njihova postignuća.
Da niste glazbenik, čime biste se danas bavili?
U mladosti, dok sam podučavao i radio različite poslove, nisam prestajao sanjati o tome da ću zarađivati za život kao glazbenik - estradu sam oduvijek smatrao plemenitom strukom i još to mislim. Glazba ljudima donosi radost i za mene ne postoji ništa bolje od toga. Da nisam pjevač, pretpostavljam da bih i dan danas bio učitelj, što mi je zapravo i struka. Uvijek sam tvrdio da najvažniji aspekt podučavanja nije predavati o činjenicama i brojkama, nego stvoriti okolinu u kojoj djeca mogu i žele učiti.
Slovite za jednu od najfit zvijezda. Kako održavate formu i služi li vas zdravlje?
Ne bih mogao raditi ovaj posao da nisam u dobroj formi. Više od 20 godina bavim se ashtanga jogom. Snažniji sam i zdraviji sada, nego što sam bio u mlađim danima. I mogu vam reći da volim taj osjećaj! Joga mi pomaže kod disanja koje je vrlo bitno za pjevanje. Osim toga, volim i plivanje te pilates. O tjelovježbi zapravo ni ne razmišljam previše, ona je jednostavno postala dio moga života, baš poput disanja. Zdravstvenih problema nemam, da kucnem u drvo!
U sretnom ste braku od 1992. godine. Kako se supruga Trudie i vi borite protiv bračne monotonije?
Trudie je moja najbolja prijateljica. Najbliža mi je od svih ljudi na svijetu. Nasmijava me i svojom pojavom obasja svaku prostoriju u koju uđe. Jednostavno ju volim, ali nije tu riječ samo o ljubavi - između nas i nakon svih ovih godina još postoji jaka privlačnost, što je prilično važno za uspješan i sretan brak.
Tijekom karijere uspješno ste eksperimentirali s različitim glazbenim žanrovima. Postoji li nešto novo što biste htjeli isprobati?
Stalno pokušavam održati budnom dječju znatiželju prema glazbi i svjestan sam da na tome neprestano treba raditi. Nikada ne želim prestati učiti. Mislim da publika od mene uvijek traži i očekuje nešto novo i neočekivano te uživa u tim elementima iznenađenja. Za mene je to srž glazbe. Ne znam što dolazi sljedeće, ali stajanje na mjestu za mene ne dolazi u obzir. Dok god budem mogao pjevati, pjevat ću jer me rad i kreativnost čine sretnim.
Koje su vaše najljepše uspomene iz ere The Policea, jeste li u kontaktu s ostalim članovima benda?
Iznimno sam ponosan na Policeovo nasljeđe. Čini mi se kako su uspomene na bend itekako žive u ljudima jer se naše pjesme i dalje rado slušaju. I dan danas često sviram stvari koje sam napisao prije 40 godina. Obožavam cijelu tu eru. Svi iz benda ostali smo prijatelji i redovito smo u kontaktu.