Emilia Rukavina, mezzosopranistica s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu, iz klase profesorice Martine Gojčete Silić, također i apsolventica Pravnog fakulteta u Rijeci, od ove je sezone u angažmanu zagrebačkog HNK. Tamo probija mezzosopranistički repertoar ulogama babilonske kćeri Fenene u “Nabuccu”, Suzuki u Puccinijevoj “Madame Butterfly”, sponzice Flore u “La Traviati”, Mozartove dame iz “Čarobne frule”, a bila je i princ Orlovski u “Šišmišu”. Ljepotici nije niti 30 godina, međutim, njezina vokalna sigurnost, scenska simpatičnost i prezentnost nižu rezultate i sve je traženije lice i u nastupima s orkestrima.
Žuri joj li se u veće uloge?
- Ne treba srljati. Čekat ću da dođe prava prilika za mene. Nadam se, ne dugo - kaže Emilia Rukavina.
Rođena je u Rijeci, ima nagrade s natjecanja “Boris Papandopulo” i “Zinka Kunc Milanov”. U njezinoj i privatnoj i scenskoj opuštenosti ima nekog Mediterana, talijanizma.
- Mediteranska sam žena, životnim i glazbenim ukusima. Moja mama je Dalmatinka, i njezin stil života i kuhinju prenijela je na mene. Volim tu savršenu ravnotežu rada i dokolice, rada i odmora, čvrstih obiteljskih spona i dobro balansirane prehrane. Mediteranska kuhinja je nešto što je za mene ideal kojem se vraćam. Cijelo moje djetinjstvo povezano je s mediteranskim načinom života i najugodnije se osjećam kada dođem u takve gradove i mjesta gdje se osjeća duh Mediterana i velike rodbinske povezanosti. Volim te zbijene akropole i uske ulice, miris mora u zraku, sunce, dobro vino, “sveti” popodnevni odmor... Mislim da se i glazba koju slušam i volim izvoditi stilom i temperamentom može uklopiti u ovu sliku - govori pjevačica.
Mentorica Martina Gojčeta Silić prati njezinu karijeru.
- Nije stroga, možda bi trebala biti. Šalim se. Ona i ja imamo sad vrlo otvoren i iskren odnos i sretna sam što je imam u životu. Poznaje me u dušu i notu. Uvijek mi pokušava pomoći, a najviše je smeta i špota me kada nisam usmjerena i koncentrirana na jednu stvar, već radim tisuću drugih paralelno. Zahvalna sam joj što me još uvijek prati i brine o mom glazbenom putu. Ogromna mi je podrška i znam da je uvijek tu kada je trebam. Divna je mentorica - reći će o Martini Gojčeti Silić.
Odnedavno Emilia živi u Zagrebu, na Gornjem gradu.
- Živim u najljepšoj ulici, okružena zelenilom - reći će pjevačica koju kolege rijetko pitaju za pravne savjete, premda je apsolventica prava.
- Nekad znamo komentirati što bi bilo pametnije napraviti. Bolje je obratiti se licenciranom odvjetniku ili nekom kvalificiranom pravnom stručnjaku - kaže Rukavina, koja pored opere često pjevuši nešto od Olivera.
Kad bi izabrala operu (ariju) duše, koja bi to bila?
- Teško pitanje, ali trenutno je to arija Dalile Camillea Saint-Saënsa “Printemps qui commence”. Dalila pjeva o početku proljeća koje nosi nadu, a u isto vrijeme izražava čežnju za Samsonovim povratkom. Arija duše mijenja se kroz različite faze moga života - kaže. Navala je netom diplomiranih, i pjevača koji će uskoro diplomirati, na HNK Zagreb. “Stampedo” kolega...
- Intendantica Iva Hraste Sočo učinila je nešto što se činilo nemogućim donedavno. Otvorila nam je vrata pozornice HNK Zagreb, koju neki tijekom pet godina studiranja niti ne dočekaju. Bio HNK Zagreb odskočna daska ili ne, trebamo dati najbolje od sebe. Sada, u ovom času - smatra mezzosopranistica. Pišu li joj nakon predstave udvarači poruke na društvenim mrežama i šalju li cvijeće?
- Vremena su drugačija, ali znala sam dobiti cvijeće s porukicom, ili neku slatku poruku na društvenim mrežama. Uglavnom je to izražavanje simpatija i naklonosti prema izvedbi. Nema u tom ničeg lošeg, takvo što izvođaču izmami osmijeh na lice. Od svega najviše volim dobiti cvijeće, tako se poslije teškog nastupa osjećam posebno i ženstveno. Lijepo je znati da si nekom drag i da netko gaji lijepe osjećaje prema tvojem senzibilitetu i muzikalnosti. Primadone su prije uživale veću pažnju, voljela bih da se to zadržalo - nastavlja Emilia.
Priprema ulogu Poline iz opere “Pikova dama” P. I. Čajkovskog koju će početkom lipnja izvesti u HNK Ivana pl. Zajca. Zatim ima recital s klaviristicom Juliom Gubajdulinom, izvest će pjesme J. Brahmsa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Putuje u Njemačku na jedno natjecanje, a za kraj sezone ide ponovno “Nabucco” u HNK Zagreb gdje igra ulogu Fenene.
- Najviše se veselim kada uloga “sjedne u grlo” i kad je mogu učiniti svojom. Kada sam slobodna modificirati je onako kako ja osjećam da je najiskrenije i najvjerodostojnije. Tada se osjećam ugodno i sigurno na sceni. Volim trenutak kad ožive glazba, kostim i scena - rekla je o radnim procesima.