Teško se oteti dojmu da su vodeći protagonisti trip hopa, začetog ranih 90-ih u Bristolu pod utjecajem psihodelije, rapa i subverzivnije elektronike, relativno brzo završili u slijepoj ulici.
To vrijedi i za Trickyja, možda i zbog previše opijata, a čija se kasnija izdanja kao cjeline, unatoč ponekoj intrigantnoj skladbi na svakom od njih, ne mogu mjeriti s antologijskim ranim albumima tamnog sjaja "Maxinquaye" i "Nearly God".
To vrijedi i za "Fall To Pieces", uz "Ununiform" već drugi realiziran nakon selidbe u Berlin 2015. godine, a prije godinu i pol Trickyju je umrla i kći Mazy. Imajući na umu takvu tragediju, nije ugodno napisati da iz nje nije polučio veliki album, a kamoli remek-djelo poput "Ghosteen" Nicka Cavea, ali nažalost jest tako.
Minimalističke elektronske podloge, klavir, električna violina i gitara ukusno su posloženi, kao i vokali poljske pjevačice Marte Zlakovske i danske kantautorice Oh Land, glavnih "posrednica" Trickyjevih crnih misli.
Dobro je i što skladbe podastire u formi najavnih špica najmračnijih skandinavskih i britanskih krimi-serija, a loša što neke od njih kao da su nadošle iz drukčijeg pop miljea. Popusti li pandemija korone, Tricky bi se 24. veljače naredne godine trebao vratiti u Močvaru.