Svjetski poznati vladar elektronske plesne glazbe Fatboy Slim 27. svibnja vraća se u Hrvatsku, kada će nastupiti na prvom izdanju umaškog Sea Star festivala.
Na istom je mjestu, u kompleksu Stella Maris, prije sedam godina održao mitski nastup koji se prepričava i danas. Strastveni bosonogi zabavljač u havajskoj košulji, veliki kolekcionar ploča i tvorac bezvremenskih hitova plesne glazbe dobitnik je Grammyja, tri BRIT i čak 10 MTV nagrada.
U glazbi si više od 30 godina. Kako se osjećaš kad u opisu uz tvoje ime uvijek dolazi oznaka “legenda”, “veteran”, “ikona”, “superstar DJ”?
- Sviđa mi se legenda i ikona, ali kad me nazivaju glazbenom baštinom, osjećam se pomalo staro. Pokušavam se sjetiti koji mi sve smetaju... veteran! Ne znam jesam li superstar DJ, ali to mi prolazi.
Jesi li ikad pomislio da ćeš stvarati plesne klasike i, možemo reći, evergreene?
- Ne. Uvijek sam mislio da je uloga plesne glazbe dosta jednokratna, u usporedbi s kantautorima ili rock-glazbom. Pomalo je kao moda - jedne minute su trapezice, druge minute je ravni kroj hlača i samo trebaš reagirati na ono što klinci žele. Stvarati ikakvu plesnu glazbu koja se sluša i 20 godina kasnije, presretan sam. Nekako sam ponosan na to, nisam to očekivao.
U ranijim intervjuima spominjao si da si tijekom karijere uvijek pokušavao stvari učiniti većima - veće dvorane, veći stadioni itd. i da je s vremenom postalo primamljivije ići postrance. Kako to?
- Da. Nije stvar da je postalo primamljivije, postajalo je sve teže učiniti stvari većima. Došli smo do točke gdje je to samo, znaš, jako težak posao. Također, u to vrijeme se pojavila nova generacija superstar DJ-a kao što su David Guetta, Avicii, ljudi poput njih. I odjednom sam shvatio, znaš što, ne mogu se natjecati s tim ljudima. Mlađi su, bolje izgledaju i nemaju obitelji koje uzdržavaju kao ja. Održavati se na vrhu odjednom je postalo više kao zaduženje. Umjesto da se trudim raditi sve više i više, pomislio sam da idemo postrance, zabavimo se, radimo zanimljive stvari umjesto samo velike.
Koje ciljeve si zadaješ? Što ti je danas važno u karijeri?
- Ako mogu biti iskren - dugovječnost.
Nedavno si izbacio novi singl “Where U Iz”, što planiraš iduće?
- Trenutačno radim na soundtracku za jedan film, pišem glazbu s jednim pop-izvođačem, no ne mogu reći više od toga. Također, radim na još Fatboy Slim stvari. Nakon kratke pauze, nekako se opet vraćam stvaranju svoje glazbe. Počinjem biti sve uzbuđeniji oko ideje kreiranja glazbe radije nego da samo DJ-iram.
Za hit-single “Rockafeller Skank” koristio si sample od Sliced Tomatoes, no dio sa surf gitarom pao ti je na pamet kad si na odmoru gledao surfere na plaži. Koliko je bitna takva spontanost da se napravi hit?
- Mislim da je spontanije kada si kantautor. Kada sam sjedio na toj plaži na Baliju, mogao sam imati akustičnu gitaru i mali notes i napisati pjesmu tamo i tada. Ono što sam ja morao napraviti jest zapisati ‘potencijalna dionica surf gitare’ i čekati dva tjedna dok se vratim doma u studio, proći kroz svoju kolekciju ploča, pronaći odgovarajući dio sa surf gitarom i isprobati ideju. Očito, uz internet i laptope sada je to neposrednije. Možeš imati ideje i odmah ih isprobati. Prije, kad bih bio na turnejama, znao sam si zapisivati gomilu bilješki koje uopće ne bi imale smisla kad bih se vratio doma (smijeh).
Videospot za “Praise You” nastao je po ideji slavnog režisera Spikea Jonzea - odlučili ste snimati čudnog plesača u potpuno guerilla stilu iako je tvoj label, American Record Company, tada rekao da je to glupa ideja. Ti si osjećao da puno bolje ide uz pjesmu i da je to zapravo tvoj način da vidiš koliko daleko možeš pomicati granice i kršiti pravila u pop-glazbi. Isprva je MTV odbio vrtjeti spot zbog inferiorne kvalitete prikazivanja, a kasnije je, ironično, spot osvojio dvije MTV nagrade, za najbolju režiju i najbolju koreografiju!
- Da, bilo je univerzalno priznato da je to bio glup video. Ali to je bila i poanta. Ja sam znao da je to glup video koliko je to znao i MTV, video je odličan baš zato što je glup. Jedina razlika je što ga MTV nije htio vrtjeti zato što je glup i ja sam im rekao da ga baš zato moraju vrtjeti.
Danas, kad je retro u modi, osjećaš li se zbog toga da si bio ispred svog vremena? Kako se osjećaš kao pobjednik u toj priči?
- MTV nagrade za spot dokazuju da su bili u krivu. Ono na što sam najponosniji, nekad kad si dozvolim - ponekad gledam viralne videe i mislim si da je možda Praise You video inspirirao ideju da samo napraviš nešto što je potpuno glupo i neposredno, bez velikog budžeta. To je samo glupa ideja i ona će te ili nasmijati ili neće. Prije su spotovi bili s velikim budžetom, snimali su se tjednima, sve je bilo glamurozno, a mi smo bili prvi ljudi koji su došli na ideju ‘daj, idemo samo snimiti video mobitelom i zabaviti se’, što je u neku ruku ono što su viralna videa. Tako da, možda sam imao malo utjecaja na ideju viralnih videa.
Kada danas gledaš videospotove, vidiš li da se krše ikakva nova pravila?
- U principu ne. Još jedan razlog zašto smo napravili taj spot jest i taj da sam osjećao da su svi dobri spotovi već napravljeni (smijeh), sve dobre ideje su iskorištene. Moraš stvarno razmišljati izvan okvira da bi došao do nečeg svježeg i originalnog što nitko prije nije napravio. Danas je teško i mnogo je mlađih i maštovitijih ljudi od mene. Također, gledam svog 16-godišnjeg sina i on je zainteresiraniji za gamerska YouTube videa nego za glazbene spotove, to je tužno. Osjećam se privilegirano što sam živio u zlatnom dobu glazbene industrije. Vidio sam kako stvari dolaze i odlaze i drago mi je da to nisam propustio. Kao i to da sam gledao kako se uloga DJ-a razvija od šmokljana u kutu koji je slučajno kolekcionar ploča do zabave koju imamo danas - sytheve, samplere i digitalnu tehnologiju. Tako da - da, živio sam u zlatnom dobu glazbe, a moglo bi postati i uzbudljivije. Nema smisla nostalgično tugovati za starim danima. Prihvati novo, to je ono što ja kažem! Ili se bar trudi držati korak.
Bio si prvi DJ koji je svirao na glavnoj pozornici čuvenog festivala Glastonbury. Sada živimo u eri kada su DJ-i headlineri posvuda. Što misliš o tome?
- Jako sam ponosan na ulogu koju sam odigrao u evoluciji plesne glazbe da postane popularna kao što je danas. Mislim da sam utabao put nekim ljudima, no ne preuzimam potpune zasluge za to. Povijest bi me mogla pamtiti kao dio priče u kojoj su DJ-i prestali biti u kabinama u kutovima underground klubova i dospjeli na glavne pozornice festivala. Sretan sam zbog toga.
Koje današnje DJ-e i producente cijeniš? Jednom si izjavio da je Calvin Harris tvoj ekvivalent!
- Da, mislim da je Calvin Harris ekvivalent mene prije 20 godina. Jako volim Chocolate Pumu, Doorlyja, i mislim da je DJ Carl Cox i dalje najbolji DJ na svijetu.
Dakle, većinom starija garda DJ-a...
- Problem je što se sada toliko ne družim s DJ-ima koji su mlađi (smijeh)!
Ali mnogi mladi producenti remiksiraju tvoje stvari. Laska li ti to ili se zbog toga osjećaš starije?
- Zbog toga se osjećam starije; nekad moram pitati svoju izdavačku kuću i menadžment ‘tko su ovi ljudi?’ (smijeh). Kad se razmatralo o remiksiranju ‘Where U Iz’, dao sam im svoju listu želja i rekli su ‘OK, da, Chocolate Puma, ali zar nema nekog novog i u usponu koga bi htio da remiksira pjesmu?’ I ja sam im rekao da ne znam nikog novog i u usponu. Nekad se malo sramim jer u slobodne večeri više ne visim u klubovima, pa nemam priliku vidjeti nove talente u usponu. Također, teže pratim korak s društvenim mrežama i internetom, ali se trudim.
Kako onda danas otkrivaš novu glazbu? Imaš veliku kolekciju ploča. Koliko je bitno kopati po undergroundu da bi se naletjelo na dragulje za sampliranje?
- Hmm, u zadnje vrijeme sam više DJ nego sampler i producent. Grozno puno vremena provodim slušajući streaminge na internetu, svaki novi release koji mi šalje diskografska kuća. Otprilike dobijem 40 stvari na dan i slušam svaku novu koja izađe, što me veseli. To je najbolji posao na svijetu, slušati glazbu i onda kad nađem onu koja mi se jako sviđa, koja će ići u moj DJ set, jako sam uzbuđen pustiti ju drugim ljudima.
Prije si DJ-irao s pločama i ostavljao si podsjetnike na omotima, na primjer “za klubove, nije za stadion”, “dobar kraj pjesme” itd. S obzirom na to da imaš gomilu ploča, kako si birao koje ploče ponijeti na nastup? Kako su pripreme izgledale tada, a kako izgledaju sada?
- U tim vremenima morao si izvagati koliko ploča ćeš ponijeti na aerodrom i oko svijeta. Stoga si bio izbirljiviji u tome što ćeš vrtjeti tu određenu večer ili na određenoj turneji. Danas sve imam na laptopu. Večer prije se više ne pitam ‘da li da ponesem ovo, da li da ponesem ono, imam li prostora’, nego samo ponesem laptop i sve imam kod sebe. I onda, na dan kada nastupam, suzim izbor na ono što mislim da ću svirati te večeri.
Sada također sudjeluješ i u VJ produkciji. Kakvim idejama pridonosiš vizualnom aspektu svojih nastupa?
- Tehnologija mi dopušta da kad puštam file sa Serata, sada možemo na glazbu spojiti vizuale koji se pojavljuju na ekranu. Ukratko, paralelno sam VJ i DJ. Kad nađem stvar koju ću puštati tijekom nastupa, moj prijatelj Bob i ja ili snimamo ili kreiramo slike koje će pasati uz tu stvar kad je budem puštao uživo. I bez obzira na to kojim redom puštam stvari, na koji način i kojom brzinom, uvijek će pogoditi oznaku i biti usklađene s pjesmom, što je sjajno. Na velikim festivalima kad nastupaš nakon rock-benda i na pozornici je samo stol (smijeh) i nekoliko CD-eva, to pridonosi više samom showu. Jako je zabavno i jako neposredno. Doslovno možemo izmiksati stvari s YouTubea tijekom popodneva u hotelu i staviti ih na veliki ekran. Najzabavnije što sam radio... Idris Elba i ja smo zajedno napravili pjesmu i bili smo na festivalu Snowballing. Baš smo večerali i Idris me upitao ‘hej, kako si napravio one vizuale na ekranu i kako si ih uspio tako uskladiti s glazbom’. Objašnjavao sam mu i rekao ‘gledaj, ako sada ne pojedemo desert i dođeš do moje hotelske sobe, snimit ću te kako lip syncaš na pjesmu koju smo zajedno radili i večeras ćeš biti na visini od 15 metara, kao da pjevaš publici’. I on je bio za i to smo napravili. Snimio sam ga svojim iPhoneom, stavio to na laptop, uskladio s pjesmom i te večeri je Idris bio na velikom ekranu. Takva neposrednost je jako dobra, pogotovo u viralno vrijeme kada stvari dolaze i prolaze, moraš biti u mogućnosti reagirati tako brzo.
Dakle, ipak nisi oldschool!
- Ponešto sam oldschool u nekim stvarima. Nisam dobar u tvitanju, na Facebooku, nije mi prioritet stavljati fotografije na Instagram i te stvari, ali koristiti vizuale i lasere, editirati stvari i raditi mashupove, to mi ide. Znam kako show učiniti dobrim.