Sintagma “peti Beatle” rabila se u slučaju Stuarta Sutcliffea, kad su The Beatles bili slabo poznata liverpulska petorka na privremenom radu u Hamburgu početkom 60-ih, pa u slučaju njihovog menadžera Briana Epsteina, a netko će u tom kontekstu spomenuti i bubnjara Petea Besta kojeg je ubrzo zamijenio Ringo Starr ili pijanista Billyja Prestona koji je često surađivao s “Fab Four”.
Ipak, spomenuta sintagma, premda ju je McCartney najčvršće vezivao za Epsteina, najviše je odgovarala netom preminulom Sir Georgeu Martinu koji je - nakon što su ih odbili Decca, Phillips i Pye - potpisao Beatlese za Parlophone, producirao njihove najvažnije albume, aranžirao velik broj njihovih pjesama te s njima provodio dane i noći u legendarnom studiju Abbey Road. Kao i u slučaju onih glumaca koje pamtimo po jednoj grandioznoj ulozi, premda su glumili u stotinama filmova, tako će i Sir George Martin, rođen 3. siječnja 1926. godine u Londonu, ostati upamćen baš po toj roli producenta i čovjeka koji je na neki način stvorio Beatlese, posebice u sferi studijskog rada.
Pomicao granice
Da nije napravio više ništa za života, već bi samo to bilo dovoljno da Martina poimamo kao jednog od najvažnijih i najutjecajnijih producenata i aranžera jer je s praktički svakim ulaskom The Beatlesa u studio pomicao granice tadašnje rock’n’roll i cjelokupne popularne glazbe. Tako je i bilo, a dovoljno je u tom kontekstu spomenuti samo albume “Rubber Soul”, “Revolver”, “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”, “The White Album” i “Abbey Road” pa da se shvati o kakvom je glazbenom geniju riječ.
OK, nema mjesta sumnji da bi The Beatles i bez Martina iznjedrili veličanstvena djela, no dobar dio te imaginacije, posebice kreacije zvuka dobivene kroz tada avangardne, a danas već ordinarne ili iz naše, suvremenom i lako uporabljivom tehnologijom, gotovo pa nevjerojatne snimateljske i producentske postupke zacijelo ne bi bio tako zapanjujući. Lennon je znao reći da je uloga Sir Georgea Martina kao producenta gotovo svih albuma i singlova The Beatlesa bila prenaglašena, ali da ga nije bilo, vjerojatno bi The Beatles u konačnici zvučali drugačije. Bolje ili lošije, to nije znao reći ni Sir George Martin, ali definitivno drugačije, kako je i sam tvrdio, kad je opisivao svoj način rada u studiju s “Fab Four” na čijim je snimkama često svirao i klavir koji je više naučio svirati sam nego kroz školovanje.
Former Beatles producer Sir George Martin visits a sculpture of JohnLennon in a Havana park named after the musician, October 30, 2002.Martin said Lennon looked "tidier than usual" in the sculpture. Martinwill conduct a Nov. 1 concert by Cuba's National Symphony Orchestraplaying songs by the "fab four." REUTERS/Rafael PerezRP - RTRD1ZV
George Martin posjetio je skulpturu Johna Lennona u Havani na Kubi (Reuters)
Premda je kasnije, i to opravdano, dobio titulu Sir, socijalni background Georgea Martina nije bio bitno drugačiji od onog iz kojeg su potekli članovi The Beatlesa. Razlika je više bila u godinama, nego u porijeklu ili socijalnom statusu jer Martin je kao pripadnik britanskih zrakoplovnih snaga sudjelovao i u Drugom svjetskom ratu, dok su The Beatles postali “soundtrackom” baby boomera rođenih nakon rata. Zacijelo je vanjštinom bio staromodniji od razbarušenih The Beatlesa, no u studiju su bili podjednako revolucionarni i zaigrani. Vrlo brzo je shvatio da je posao producenta da “izvuče najbolje iz glazbenika s kojima radi”, i to tako “da uđe u njihovu osobnost” jer “svaki izvođač je drugačiji i u tome treba puno psihologije”. I par dobrih ušiju, rekao bih. Kod nas, nažalost, još i danas se misli kako je posao producenta da okreće gumbiće na tonskom pultu. O glazbenom ukusu i psihologiji malo tko uopće razmišlja, a sve se odvija kao na tekućoj traci.
Karijera nakon raspada
Bilo je to i vrijeme u kojem producenti još nisu imali tako naglašenu rolu kao što će to postati tijekom 70-ih ili kao što su to danas. Tada su jedini pravi producenti, koji su zapravo određivali kurs svojih pulena, bili oni u country glazbi, ali njihov rigidan način rada i strogi uzusi bili su posve suprotni od slobode koju je u studiju The Beatlesima, jer je obožavao njihovu personalnost i maštovitost, osigurao pa i zajedno s njima ostvarivao Sir George Martin. Nije štitio kanone tadašnje glazbene industrije nego ih s The Beatlesima izvrtao naglavce i to je njegov najveći doprinos, ne samo “slavnoj četvorci” nego i popularnoj glazbi kakvu znamo nakon njihovog uspona do statusa najpopularnijeg rock & roll benda na svijetu, što su ostali i nakon raspada. Svojedobno je pametno zaključio kako se “danas svi smatraju producentima. Tehnologija je iz dana u dan sve sofisticiranija. Možete postići da sjajno zvuči i pjesma koja to i nije. To koči kreativnost jer se ne morate više pomučiti, sve vam je servirano na pladnju”.
Po tom raspadu George Martin je nastavio s producentskim poslom, uvelike pripomogao da Parlophone i EMI postanu diskografski titani, radio na brojim filmovima, uključivši i dva iz serijala Jamesa Bonda pa sa zvijezdama poput Elle Fitzgerald, Shirley Bassey, Jeffa Becka, Kennyja Rogersa, Neila Sedake, Eltona Johna i Celine Dion ili sa sastavima America, Cheap Trick i Ultravox te s Paulom McCartneyjem i Ringom Starrom.
Dug i uzbudljiv život
Prije deset godina objavio je i vlastiti album “In My Life” s pjesmama The Beatlesa na kojem su sudjelovali glumci poput Seana Conneryja, Goldie Hawn, Robina Williamsa, a od glazbenika Celine Dion i Phil Collins, neku vrstu posvete njemu najdražim glazbenicima i glumcima s kojima je radio tijekom dugog, plodnog i uzbudljivog života tijekom kojeg je s njegovim producentskim potpisom do vrha top lista u Velikoj Britaniji dospjelo 30 singlova i 16 albuma, a u Americi 23 singla i 19 albuma.
Slično se događalo gdje god su svojom glazbom dospjeli The Beatles kojih ne bi bilo bez Georgea Martina. Zamislite samo kako bi naš svijet izgledao i zvučao da ih te, davne 1962. godine nije potpisao za Parlophone.