Začudo nijedna veća publikacija još nije objavila ovakvu listu. Trap, makar u svojevrsnom uzmaku, i dalje ima iznimno kreativan underground, složena stilska račvanja te nema uvjerljivog nasljednika za titulu dominantnog popularnog stila. To možda usporava konsolidaciju kanona.
To ne znači da ne postoji fanovski kanon. Ovu listu tako treba shvatiti. Ona odražava samo moju specifičnu viziju trapa. Zbog mog ukusa (ili neukusa) na listi nema nekih opće prihvaćenih prvoboraca žanra kao što su Travis Scott, Chief Keef, Bladee, Yeat ili Kiša Metaka. Nema cloud rapa, sestrinskog žanra koji je inače glazbenim znalcima najjednostavniji put u trap. Meni je uglavnom dosadan. Slično vrijedi za emo i metal verzije, uglavnom SoundCloud, trapa. Također, lista je sramotno maskulina. Ideja ove liste je i da ohrabri druge liste.
Ali glavna agenda mi je ponuditi alternativni pogled na to što je bilo značajno u suvremenoj glazbi od kada je pratim. Pitchfork i kasnije Rolling Stone su korektno, makar nikad potpuno posvećeno, popratili ovaj fenomen. S druge strane, glazbeni kritičar s najvećim dometom, Anthony Fantano na svom kanalu theneedledrop je kontinuirano pokazivao potpuno nerazumijevanje trap glazbe i usmjeravao svoju publiku prema, po meni, prežvakanim estetikama. Odjek ovog bjelačkog ukusa je dominantan i kod nas. U nedavno objavljenoj knjizi naših kritičara "ALBUM NA DAN: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati" nije nijedan od ovih 25 albuma. Sugeriram da je ova lista ipak hitnija lektira.
25. z++ - 18++ (2019.)
Slavonija je najbolja hrvatska glazbena regija. Ima nula orijentalističkih i urbanih kompleksa. Zlatko Pejaković je naš najbolji klasični rock i pop vokal, Majke su sevdah post punk, Colonia je jedina svjetska grupa koja je ozbiljno shvatila cro/euro dance. z++ je napravio prve hrvatske trap cajke i samim time je godinama ispred svih.
24. Drakeo the Ruler - Cold Devil (2017.)
Ako slušate isključivo rap koji odobri Anthony Fantano, mogli bi biti pod dojmom da se u Kaliforniji radi samo sofisticirani smor tipa Kendrick Lamar ili Tyler the Creator. Ali trap je kreativno pobijedio i na zapadu. Prije tragične smrti, Drakeo the Ruler je razvio ekscentrični zvuk od kojeg Kendrick posuđuje kad god mu treba ulični hit.
23. Pop Smoke - Meet the Woo (2019.)
Najvažnije društvene činjenice trap ere su proliferacija drilla, zvuka mladih uličnih bandi, i svrgavanje New Yorka kao prijestolnice hip hopa od strane Atlante. Meet the Woo je najhitoidniji drill album ikada, Pop Smoke pjevuši kao 50 Cent, postojala je prilika da se New York opet nametne. Ubijen je pola godine kasnije.
22. Rae Sremmurd - SremmLife (2015.)
Još od ranih dana Ricka Rossa, Florida predstavlja ideju da bi trap trebao biti pop, makar su upravo izvođači iz Floride najkompliciraniji za prodati srednjostrujaškoj publici (Kodak Black, XXXTENTATION). Ipak, sve se poklopilo sa SremmLife, koji je izašao u kreativnom zenitu žanra i uspio ga obilježiti nizom univerzalnih hitova. Swae Lee na refrenu postao je stvar prestiža i vječna evokacija ovog trenutka.
21. Jeremih - Late Nights: The Album (2015.)
Zbog svojeg getoiziranog statusa, r&b je uvijek prisiljen predstavljati avangardu ili nestati iz vidokruga. Jeremih je godinama pratio nastajući trap zvuk. Krajnji rezultat je pionirski trapsoul u kojem otvorena, minimalna produkcija daje prostor gotovo jednako škrtom vokalu za precizno kalibriranu ekspresiju.
20. KUKU$ - Anđeli i Bomboni (2018.)
Hiljson Mandela je prvi hrvatski treper koji je shvatio zadatak. Falio nam je crooner, netko ko muti razliku između repanja i pjevanja. Ovaj album je vrhunac napora 33 bande da isporuči punokrvnu purgersku verziju trap fleksanja.
19. YoungBoy Never Broke Again - Realer (2018.)
Paralelno s glavnom iz Atlante postoji i linija lokalnih trap antiheroja iz Louisiane. Od Boosiea Badazza do Kevina Gatesa, ovo su šarmantni, moralno suspektni folk pripovjedači. NBA je vrhunac te tradicije. Opasan, osjetljiv, izmučen, duhovit, nezaustavljivo muzikalan.
18. Lil Durk - Signed to the Streets (2013.)
Definitivni ulični album. Rani Lil Durk je kvalitativni iskorak za umjetnost tankoćutnog, melodioznog kriminaliteta. Zvuči kao žrtva dok nježno pjevuši nimalo figurativne prijetnje. "I can‘t do no show cause I terrify my city."
17. Gunna - Drip or Drown 2 (2019.)
Najjednostavniji od prvaka Atlante, Gunna je ujedno najposvećeniji jasnoj estetskoj viziji. Ovo je trap kao prekrasna ambijentalna glazba. Utapanje u plitkom, ali bistrom hvalisanju blagodatima skorojevićevskog životnog stila. Skupa odjeća i luksuzni auti u sjeni prijetnji nasilne smrti, predoziranja i zatvorske kazne.
16. Don Toliver - Life of a Don (2021.)
Toliver je trap vokalist od kojeg se najviše očekivalo. Najbliže tim očekivanjima je došao na ovom r&b albumu koji erotizira stonerski Houston zvuk njegovog šefa Travisa Scotta. Zajedno s prethodnim, jedini album na listi koji ciljano evocira "ljepotu".
15. Bekfleš - Braća (2019.)
Redikulozni, često odbojni seks album iz incelske perspektive. To mu prolazi zbog dezorijentirajućeg kontrasta s hipsterski istančanim ukusom za chillwave aranžmane.
14. Playboi Carti - Whole Lotta Red (2020.)
Carti je samosvjesni protagonist razvoja trapa. Jednako verziran u kadenci rodne Atlante, cloud produkciji adoptiranog New Yorka i rock/metal/goth/emo prezentaciji karakterističnoj za SoundCloud rap, nativan internetu. Glavna tema u trapu zadnjih godina je tko će kako razviti koji rukavac Whole Lotta Red.
13. SahBabii - Do It For Demon (2021.)
SahBabii je naizgled od Young Thuga preuzeo samo najbanalnije elemente: bizarne seks asocijacije, komično visoki autotune od kojeg zvuči kao lik iz crtića. Ali upravo je on napravio do sad najozbiljniji trap album posvećen tugovanju. Programatski refren: "Bad thoughts mixed with weed".
12. 03 Greedo - God Level (2018.)
Dok Kendrick doslovno konzultira 2Pacov duh na svojim albumima, Greedo je svoju kandidaturu za kralja zapadne obale proglasio s "jebeš 2Paca". Prije zatvorske kazne koja je spriječila krunidbu, Greedo je izbacio ovaj začudni album koji se sluša kao radio stanica iz paralelnog svemira u kojem Kalifornija nije postala bedem retrogradne produkcije nego izvor pravog komunalnog trapa.
11. OsamaSon - Flex Musix (FLXTRA) (2024.)
Puno se nabadalo o trapu kao novom punku. Evo trap albuma koji se sluša kao pionirski punk i hardcore klasici. Distorzirana, otuđujuća kulisa unutar koje vokal iznalazi kompleksne, a zarazne melodijske i ritmične varijacije.
10. Jala Brat & Buba Corelli - Alfa & Omega (2019.)
Teško je izbjeći usporedbe s Bijelim Dugmetom. Sarajlije napravile najstreamaniji album u povijesti Balkana koji prati i unaprjeđuje svjetsku produkciju. Neupućeni koriste trap cajke kao derogativni pojam. Svakome tko je čuo autotune zavijanje Bube Corellija trap cajke su aspirativni ideal.
9. skaiwater - #gigi (2024.)
Često djetinjasti i toksično maskulini suvremeni internetski underground je iznjedrio i ovaj zreli, trans ljubavni album. Glazbeni ukus zoomera se nekad čini beznadno dezorijentiran. Na ovom albumu su svi ti različiti smjerovi emocionalno skroz pronični, svrhoviti.
8. Bad Bunny - X 100PRE (2018.)
Debitantska kreativna eksplozija najbolje trap persone. Romantik, bećar, manic pixie boi, patriot. Nepogrešivi ukus, ali i osjećaj za opasnost, nagnao je Drakea da skoči na hit Mia. U retrospektivi to samo podcrtava ovaj album kao odgovor na pitanje: što da je Drake pozitivac?
7. Lil Uzi Vert - Eternal Atake (2020.)
Kao prvi i zadnji heroj SoundCloud ere, Uzi je godinama bio majstor kuriranja pjesama kao trenutaka uz koje se mosha, vrišti i plače, što je dovelo do toga da ga i rokeri priznaju kao neku vrstu genija. Ali tek nakon Eternal Atake se mogao progurati u najvišu trap ligu. Još od Futurea nitko nije ovako definirao cijelu jednu novu trap glazbenu konstelaciju. Enigmatičan, neumoljivo zabavan svemirski ep.
6. Lil Baby - My Turn (Deluxe) (2020.)
Ishod kumulativnog rada cijele Atlante. Prvo je Young Thug morao nagovoriti kvartovskog dilera Babyja da krene u glazbenu karijeru. Onda ga je Gunna trebao mentorirati dok nije otkrio svoj vlastiti hipnotičan stil. Na kraju je Baby morao isporučiti 27 bengera koje razumiju i ulica i Billboard. Dogodio se COVID pa trap nije mogao u punini proživjeti ovaj trijumf. Ali i dalje je trijumf.
5. Senidah - Bez Tebe (2019.)
"Savršeni pop album" je sintagma koju kritičari desetljećima koriste da bi opisali različite bizarluke koji ne zahvaćaju vibru nijedne specifične osobe, mjesta ili vremena. Stvarno savršeni pop album zvuči ovako, izgleda bahato. Glazba svjetskih ulica s bošnjačkim patosom.
4. Vybz Kartel - Pon Di Gaza 2.0. (2010.)
Kanye West, T-Pain, Lil Wayne, Gucci Mane. To su imena koja čujete kada se pokušava utvrditi tko je prvi uspostavio autotune kao središnji instrument koji nosi trap persone. Za mene nema sumnje da je zreli trap nastao na Jamajci. Eksperimentalan kao dancehall, sugestivan kao lovers rock, evokativan kao roots reggae, provokativan kao hip hop - Vybz Kartel u ranim desetima je nulta točka suvremene glazbe. Do danas jedini koji mi je dao potvrdu za ovu periodizaciju je najbitnija i najpametnija pop zvijezda epohe, Drake, koji je uvijek isticao da mu je Kartel orijentir.
3. 6LACK - FREE6LACK (2016.)
Ono što je Weeknd za primadone, a Frank Ocean za neurodivergente, 6LACK je za hustlere. Umoran, kontemplativan, prkosan, našao je frekvenciju za kantautorski r&b koji je nedvosmisleno trap. Zamka koju trap opisuje i živi ne zahvaća samo ovisnost o drogama, pripadnost bandi i provod u klubovima. Ona temeljno prožima introspekciju i intimne odnose. 6LACK je laureat tih dimenzija.
2. Future - Monster (2014.)
Future je došao iz Dungeon Family, istog laboratorija kao Outkast. Već ranih godina se činilo da bi Futureov pristup repanju/pjevanju, atmosferi/teksturi i uličnoj/psihološkoj tematici stvarno mogao biti budućnost. Ovaj sjebani breakup album nije nužno njegov najbolji (ima ih desetak koje treba uzeti u obzir), ali predstavlja trenutak nakon kojeg više nitko ozbiljan nije sumnjao gdje je kreativni centar gravitacije. Kako kaže veliki obožavatelj Andre 3000: "The most negative inspirational music ever".
1. Young Thug - Barter 6 (2015.)
Da bi se taj kreativni centar gravitacije održao bilo je potrebno da ga ne nosi isključivo Future. Trebao nam je još jedan genij. Young Thug je počeo kao imitator Lil Waynea kojeg Wayneov ondašnji menadžer koristi kako bi provocirao bivšeg štićenika. Album se zove Barter 6 kao uvreda Wayneu, koji je još čekao odobrenje da izda svoj Carter 5. Već negdje nakon treće pjesme je jasno da više uopće nismo u dimenzijama uličnog, ikonoklastičnog stonerskog albuma kakve je Wayne znao isporučiti. Ovo je apstraktna umjetnost. I dalje se procesuira što se ovdje dogodilo. Paralelno i komplementarno Futureovoj samouvjerenoj, a ranjenoj pozi, Thug je etablirao efemerne misli, fraze i intonacije kao konstitutivne za trap.
Komentari
0