Da nije gostovanja Snoop Dogga u trećoj po redu skladbi “Hollywood”, šesti album Gorillaz pod vodstvom Damona Albarna - renesansnog čovjeka suvremene britanske pop glazbe - gotovo da i ne bi imao dodirnih točaka s hip-hopom, što je uz kohortu gostujućih glazbenika dugo bio jedan od simbola prepoznatljivosti tog “virtualnog” sastava.
Ovdje gostiju gotovo da i nema, osim Georgea Bensona na gitari u uvodnoj “Humility”, pa se “The Now Now” više doima poput ogoljenog i jednostavnog Albarnova solo izdanja. Nažalost, ne baš uvjerljivog jer, unatoč pokušaju tranzicije i konekcije s genijima poput Briana Wilsona, Davida Bowieja i Georgea Harrisona, gotovo se pola albuma doima poput ispuhanog luftmadraca.
Da je maknuo tu polovicu, Albarn bi imao efektan “ljetni” EP, a ovako tek domotužne skice s turneje; debelo ispod dojma zamalo remek-djela “Tranquility Base Hotel & Casino” Arctic Monkeysa, također utemeljenog na tour zapisima njihova lidera Alexa Turnera.