Udruga Promo koja okuplja hrvatske promotore rock koncerata i urbanih glazbenih događanja oštro se obrušila na Ministarstvo kulture i ministra Zlatka Hasanbegovića na konferenciji za novinare održanoj u srijedu u zagrebačkom klubu Kavez.
“Ne tražimo milostinju, već jasne i transparentne kriterije po kojima će Ministarstvo kulture dijeliti sredstva za rock događanja u Hrvatskoj”, rezolutan je bio već na samom početku Zoran Marić iz INmusic festivala naglašavajući kako Ministarstvo, osim što se nije držalo odluke stručnog vijeća koje je još okupio bivši ministar Šipuš, već je za skoro 50 posto smanjilo dotaciju koncertnim promotorima (od dogovorenih dva milijuna kuna, ove godine je za ukupno 32 programa odobreno milijun i 195 tisuća kuna od nešto više od sedam milijuna kuna koliko je predviđeno za Inovativne umjetničke i kulturne prakse).
Pored Marića u ime Udruge Promo govorili su Mate Škugor (Žedno uho i SuperUho), Vedran Meniga (Seasplash festival) i Dražen Goreta (Tvornica kulture), kao i Aleksandar Dragaš i Ilko Čulić koji su zajedno s Damirom Urbanom i Davorom Miškovićem činili okupljeno vijeće koje je ocjenjivalo prošlogodišnje programe pristigle na natječaj. Oni su posebno bili iritirani činjenicom da Ministarstvo nije njihovo mišljenje uopće uzelo u obzir niti im se javilo s nekim obrazloženjem zašto je tako učinjeno i zašto su smanjeni predviđeni iznosi.
Hasanbegovićevu stručnosti i postupak glazbeni kritičar Ilko Čulić objasnio je riječima: “Ovdje je došlo do grube manipulacije. Naše odluke su bačene u smeće, dok je odluku vjerojatno donio sam Hasanbegović koji se u rock razumije kao beduini u slalom”, te dodao: “Sama ideja da se samo s milijun kuna u Hrvatskoj financira cjelokupna rock scena je bizarna utoliko više što je samo malo manji iznos dobio časopis Hrvatsko slovo. Ovakvu odluku Ministarstva ne bih nazvao ideološki obojenom jer tu je u pitanju najobičnije nesnalaženje.”
Dragaš je bio također kritičan: “To je obično kokošarenje, jer ministar je svojom odlukom meni pljunuo u tanjur za taj moj neplaćeni, dakle volonterski rad. Još bih razumio da je rezolutno sve odbijeno pod izlikom štednje i da se time sve izbacuje u uvjete slobodnog tržišta.”