Antun Aleksa na razgovor je stigao s refrenom koji još ne postoji. Na putu je, kaže, u mobitel snimio melodiju koja bi jednoga dana mogla postati pjesma. Mogla bi, ali i ne mora. Glasovne bilješke pune su takvih zametaka, a kad piše za IDEM, najviše mu odgovara upravo osjećaj da pred njim nema ničega: ni zadanog žanra, ni tuđe ideje kojoj se mora prilagoditi, ni sigurnosti da će ono što je upravo otpjevao ikada napustiti njegov telefon.
To je možda neobično mirna slika čovjeka koji se nalazi pred najvećim koncertom svoje dosadašnje karijere. U subotu 12. rujna IDEM će nastupiti na zagrebačkoj Šalati, uz Mašinko i britanski Burnt Tapes, a na pozornici će mu se pridružiti i svi s kojima je posljednjih mjeseci objavio suradnje: Edo Maajka, pocket palma, Ki Klop i Mašinko. Istodobno objavljuje novi singl "PONEKAD PONEKAD PONEKAD" i otvara poglavlje trećeg albuma, znakovito nazvanog "PRELOŠE".
Mnogo bi razloga, dakle, imao da mu misli budu negdje između panike i euforije. Umjesto toga, razmišlja o idućoj pjesmi.
"Mislio sam da ću biti puno više usran"
Kad ga pitam je li ga već uhvatila trema pred Šalatu, odgovara: - Ne još. Iskreno, mislio sam da ću biti puno više usran.
Očekivao je da će ljeto provesti zatvoren u rupi od stresa, ali pokazalo se da mu je raspored bio prepun da bi se time ozbiljnije bavio. Završavao je singl, snimao spot, svirao i rješavao sve ono što se ne vidi kada bend iziđe na pozornicu. Set za Šalatu složili su ranije, a desetak dana prije koncerta kreću cjelovite probe.
- Bio sam zauzet, bilo mi je lijepo i stalno sam razmišljao o novom singlu. Sad krećemo s probama pa ćemo vidjeti hoće li onda krenuti panika - govori.
Do Šalate je IDEM došao neobično brzo. Prvi singl "ŠtetaŠtetaŠteta" objavljen je početkom 2023. pa su uslijedili albumi "poyy" i "CIAO", nagrade, rasprodani klubovi i status jednog od najistaknutijih imena nove domaće alternativne scene. Aleksa pritom nije novak: svirao je i još svira u bendovima i kolektivima Porto Morto, Trophy Jump i JeboTon Ansambl, a prije njih kao srednjoškolac svirao je u Lobotomiji. Ipak, IDEM je prvi projekt pod kojim bez zadrške može potpisati baš sve što napravi.
- Kad radim album IDEM-a, krećem od nule. Imam neku ideju koja mi je spontano pala na pamet, snimim je u mobitel i onda je gradim. Tu imam totalnu slobodu. Ne moram razmišljati ni o tome u koji žanr pjesma pripada. Na Bandcamp sam zato stavio valjda sve moguće oznake: bedroom indie, DIY, post-pop-punk, smeće… - smije se.
Trophy Jump, koji je trenutačno na pauzi, naziva svojim prvim ozbiljnim autorskim "djetetom". Ondje je pisao na engleskom, dok su mu pjesme na hrvatskom ostajale sa strane jer nisu pripadale nijednom od projekata u kojima je tada svirao. Iz te hrpe pjesama nastao je IDEM. Tek poslije stigla je odluka da će to biti solo projekt, a s njom i bend koji će ga iz spavaće sobe dovesti do Šalate.
"Taj epitet predvodnika scene mi je malo cringe"
Aleksino ime iskusnije kolege često spominju kada govore o novom zamahu domaće gitarske scene i njezinim izletima prema široj publici. IDEM je u nekoliko godina postao mnogo više od još jednog uspješnog benda, barem u načinu na koji ga drugi opisuju: dokaz da se između punka, indie rocka i popa može izgraditi publika bez odricanja od vlastitog jezika i humora.
Vidi li se onda kao predvodnik, možda čak i svojevrsni mesija te generacije?
- A joj, Bože, ne razmišljam na toj skali. Sto posto sam samo jedan kotačić. Ako moj kotačić zavrti neke druge stvari, isto tako nečiji drugi kotačić može zavrtjeti mene. Postoji puno talentiranih ljudi i bendova koji su utjecali na mene. Taj epitet predvodnika scene mi je malo cringe - govori.
U njegovoj verziji glazbene povijesti nema velikog genija koji je sam promijenio sve. Ima, međutim, mnogo malih trenutaka u kojima jedan bend drugome pokaže da je nešto moguće. Njemu su to svojedobno bili Hladno pivo i riječki Pasi, a poslije i način na koji je Porto Morto gradio priču oko albuma "PORTOPOP". Buč Kesidi pokazao mu je koliko se daleko mogu pomaknuti granice regionalne alternativne glazbe.
- Gledao sam ih u punoj Areni Zagreb i mislio: dva lika iz Pančeva napunila su Arenu. To je bolesno. Takve stvari ti pokažu da se može. Ali da se ja sad postavim kao neki Liam Gallagher i govorim da smo najbolji bend na svijetu… Ne znam. Pišeš pjesme, lik. Možeš napisati dobru ili lošu pjesmu. U jednom trenutku nekoga će zanimati, u drugome neće. Možda ćeš imati bolji PR, možda ćeš bolje upasti negdje da te ljudi čuju - otvoreno će Antun.
Kao primjer koliko se brzo sve može promijeniti navodi Baby Lasagnu, koji je u godinu dana prošao put do europskih festivalskih pozornica. Kada su zajedno nastupali, razgovarali su o ambicijama.
- Rekao mi je da mu je želja jednoga dana napuniti prostor ljudima koji su došli baš zato što slušaju njegovu glazbu. Bio mi je jako prizemljen, i to mi je bilo super - kaže Aleksa.
Suradnje moraju prvo biti dobre, marketing dolazi poslije
Uoči Šalate moglo se učiniti da je IDEM pokrenuo vlastiti mali festival suradnji. S Mašinkom je objavio dvostruki singl "Lijepo i ružno/Himne nepripadanja", s Ki Klopom "Popis stvari", s pocket palmom "Nije dovoljno", a s Edom Maajkom "Proljeće". Sve će ih sada spojiti na istoj pozornici.
Iza toga, tvrdi, nije stajala unaprijed razrađena strategija. Pozivi su se jednostavno dogodili u razdoblju u kojem nije objavljivao vlastite singlove i imao je dovoljno vremena da im se posveti. Potom je prestao prihvaćati nove jer nije želio da suradnje postanu same sebi svrhom.
- Naravno da se publike tako miješaju i da od toga možeš imati marketinšku korist. Kod pjesme s Edom sigurno je bilo ljudi koji prije nisu čuli za mene. Ali prvo sam se pitao mogu li ja uopće vjerodostojno ući u pjesmu o proljeću u Zagrebu. Ako već radimo pjesmu, ona najprije mora biti dobra i mora imati neku težinu. Tek kad smo zadovoljni, kreću svi drugi procesi. Ako to radiš pod svaku cijenu samo zbog marketinga, može ispasti bilo što, a to nikome ne treba - iskren je.
Većina tih suradnji nastala je tako da bi Aleksa dobio postojeći okvir u kojem treba pronaći vlastiti prostor. Upravo mu je to bilo privlačno: sloboda nije nestala, samo je dobila granice.
- To je totalno druga vrsta slobode. Netko ti postavi okvir, a ti se unutar njega moraš izraziti maksimalno. U "Proljeću" je Edu Maajku postavio jezgru pjesme, a onda smo je zajedno dovršili. Moj dio morao je biti sto posto IDEM, ali i sjesti tako da ne zvuči kao da je zalijepljen iz neke druge pjesme.
Iznimka je "Lijepo i ružno". Tu je donio potpuno aranžiranu pjesmu i od početka čuo Mašinko u pojedinim dionicama. Kad je ideju predložio bendu, pjesmu su ponovno snimili kao svojevrsni zajednički sastav.
IDEM prvi put novi album snima kao bend
Taj zajednički princip rada sada ulazi i u sam IDEM. Na prva dva albuma Aleksa je pjesme uglavnom oblikovao sam: programirao je bubnjeve, svirao instrumente i bendu donosio gotovo završene verzije. Treći album "Preloše", najavljen za početak 2027., nastaje drukčije.
- Prve četiri pjesme smo snimili i ovo je prvi put da IDEM album stvarno snima kao bend. Svi zajedno slažemo aranžmane na probama i onda svatko snima svoj dio. To mi je jako uzbudljivo jer pjesme prvi put prolaze kroz sve ljude u bendu prije nego što ih zabilježimo - objašnjava.
S Leonardom Klaićem radi na produkciji, ali proces ga ovaj put podsjeća na Trophy Jump, gdje je bend bio sastavni dio nastanka pjesme, a ne tek njezine koncertne verzije. Prvi rezultat je "Ponekad ponekad ponekad", čiji su spot snimili na Zlarinu. Time se, na neki način, priča vraća na početak: i glazba za "ŠtetaŠtetaŠteta", prvi singl IDEM-a, snimljena je na tom otoku.
U novom spotu rekonstruirali su prizore iz Aleksina djetinjstva, okupili prijatelje i otočnu ekipu te u njegovoj kući organizirali koncert. Vizualni identitet projekta od početka mu je važan, iako se ne smatra audiovizualnim autorom. Za izgled IDEM-a velikim je dijelom zaslužan njegov prijatelj Pavle Kocanjer.
- Pavle je strašno bitan za razinu na kojoj je cijeli projekt. Htio sam da od početka sve bude estetski povezano. Volim snimati spotove jer pjesma tada odjednom postane stvarna. Dobije neku legitimnost i onu magiju singla, iako inače baš i ne gledam spotove - govori.
Najdraži mu je klub u kojem ljudi padaju jedni po drugima
Što dolazi nakon Šalate? Logičan odgovor u karijeri koja se mjeri sve većim kapacitetima bio bi Dom sportova, kada se obnovi. Aleksa priznaje da bi mu to bio golem životni trenutak, ali ne želi da se svaki novi koncert pretvori u još jednu stepenicu na putu prema većoj dvorani.
- Volim atipične koncerte. Možemo dva dana zaredom svirati na dva različita mjesta, možemo se nakon Šalate vratiti u manji klub. Nije mi cilj da sve stalno mora biti linearno i veće. Najdraže mi je kad je klub toliko pun da je sve stisnuto i ljudi padaju jedni po drugima. To ima posebnu energiju - kaže.
U toj rečenici možda se najbolje čuje razlika između ambicije i grandioznosti. IDEM želi rasti, samo ne želi glumiti kako veličina prostora sama po sebi govori koliko vrijedi pjesma. Aleksa posljednje tri godine živi od glazbe, što mu se nekada činilo gotovo nezamislivim. Kad je dao otkaz u tvrtki, imao je Porto Morto, JeboTon Ansambl i Trophy Jump. IDEM je, kaže, sve preokrenuo.
- Što bi se reklo, hustle je, ali živim sto puta bolje nego što sam mislio da ću živjeti od glazbe kad sam dao otkaz. Drago mi je da mogu. Sad mi je cilj dovesti cijeli bend do toga da svi možemo živjeti od ovoga - govori.
Ne misli pritom samo na iznose na računu ili broj prodanih ulaznica. Bend je već potpuno posvećen projektu, ali on želi da ta posvećenost jednom dobije i vrijeme: da svi mogu doći na probu usred radnog tjedna bez računanja godišnjih odmora, smjena i drugih poslova.
- Luksuz bi bio da se nađemo u utorak ujutro i dva sata skidamo pjesme Joea Cockera u punk-verzijama samo zato što nam se to radi. To je luksuz stvarnog življenja glazbe - kaže.
Tri godine nakon prve pjesme čovjek kojega drugi proglašavaju jednim od predvodnika nove scene ne sanja, dakle, o tome da bude mesija. Sanja o tome da njegov kotačić nastavi vrtjeti ostale i da cijeli bend jednoga običnog utorka ima dovoljno vremena odsvirati lošu punk-verziju Cockera za generacije koje su stasale uz šefildskog barda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....