Možda sam previše očekivao od drugoga koncerta Algiersa, održanog 2019. godine u Močvari, zahvaljujući i pravom malom hipsteraju koji se stvorio oko tog rasno i stilski miješanog sastava čiji članovi dolaze iz Atlante, ali i New Yorka i Londona.
Nije problem što miješaju post-punk, funk, soul i garage-rock, jer volim i Dirtbombs i Jon Spencer Blues Explosion, nego to što u mjestimice prenagužvanim pjesmama crnoputi frontmen Franklyn James Fisher želi biti politički agitator, soulman, funk brother i rhythm & blues shouter dočim glazbenici iza njega drve i pile avangardu radi avangarde. Sličan dojam ostavlja i četvrti album "Shook" na kojem gostuju Zach de la Rocha iz Rage Against The Machine, Lee Bains, LaToya Kent i drugi.
Ima ovdje inspirativnih trenutaka i pjesama, naročito kad Algiers uspiju slušatelju udahnuti nadu da ispred nas nisu samo jad i bijeda te kad postignu sinergiju iz kolizije stilova, ali i skladbi u kojima bend kao da uporno ore ne baš plodnu crnicu sačinjenu od punka i funka, rocka i rapa, rhythma i bluesa, duba i psihodelije, soul-jazza i noise-rocka. Bez nekoliko konfuznih skladbi i pet intermezza, koji ne lome album na logične dijelove nego doprinose zbrci, mogli su izvući najintrigantniji i najkvalitetniji album u karijeri, no ovako je posrijedi tek predugačka kobasica s previše začina i aditiva, a s premalo mesa i masti.