Dubrovačke ljetne igre završavaju u ponedjeljak velikim koncertom Opera gala ispred Katedrale. Na koncertu će nastupiti i talijanski tenor Vittorio Grigolo koji svojim strastvenim interpretacijama, scenskom karizmom i nastupima na najuglednijim opernim pozornicama osvaja publiku i kritiku te slovi za jednog od najtraženijih glasova svoje generacije. Uoči nastupa u Dubrovniku s Vittoriom Grigolom razgovarali smo o pjevanju, glazbi, automobilima i budućim projektima.
* Pjevati ste počeli u vrlo ranoj dobi, najprije u zboru Sikstinske kapele, a već s 13 godina nastupili ste u kao Pastir u "Tosci" uz Luciana Pavarottija. Kakva su vaša sjećanja na te rane dane?
- Ta su sjećanja dio onoga što sam danas i uvijek je posebno sjećati se tih početaka. Bilo je nevjerojatno iskustvo pjevati u tom zboru i raditi s glazbenicima kao što je Domenico Bartolucci, koji je napisao mnogo predivnih djela za zbor. Glazbu sam počeo učiti u četverolinijskom sustavu, a ne u klasičnom crtovlju s 5 crta. To je bio početak mog glazbenog života. Učitelji nisu uvijek bili blagi, ponekad su bili strogi i u to ste doba čak mogli dobiti šamar ako nešto niste radili kako treba. Bilo je drugačije nego danas. A u Tosci sam uz Luciana Pavarottija pjevao u operi u Rimu i to mi je tada izgledalo kao san: kao dječak iz zbora otišao sam pjevati u glavno kazalište u Rimu s tako velikom zvijezdom. Pavarotti mi je u djetinjstvu bio najdraži pjevač, idol i htio sam biti poput njega. Bio je jako dobar prema meni, rekao mi je da imam lijep glas, ali da moram učiti ako jednog dana želim biti najbolji. Iako, u operi nema najboljih. To nije kao sport pa da možete pobijediti na prvenstvu.
* Vaš put nakon toga nije bio uobičajen; pjevanje niste studirali na konzervatoriju ili akademiji, već ste ga učili privatno. Kako je to utjecalo na vaš umjetnički razvoj?
- Već s 19 godina Imao sam debi u "Petite messe solennelle", tada sam pjevao i u "Ljubavnom napitku" te u Beču u operi "Turčin u Italiji". Sve je to zahvaljujući mom učitelju Danilu Rigosi s kojim radim cijeli život, i danas. On je bas, a ranije je pjevao u rock bendu JBclub i jako mnogo zna o glasu. Općenito mislim da je za mene taj nekonvencionalni put bio jako dobar. Na konzervatoriju sam slušao predmete poput harmonije, kompozicije, klavira, ali nisam polagao ispite iz pjevanja.
*Kako danas gledate na svoj glas? Kako brinete o glasu?
- Zapravo ne radim ništa posebno, osim ako se nešto dogodi. Na primjer, ako imam upalu grla moram piti lijekove, no ako mi nije ništa, obično ništa i ne radim po tom pitanju. Samo živim život i ne brinem se previše. Jedini je problem ako se ne osjećam dobro, a moram nešto odraditi. Tada se malo zabrinem jer znam da ljudi imaju očekivanja i ne želim ih iznevjeriti. No brinem se više zbog drugih nego zbog sebe.
* Postoji li neka opera ili uloga koju posebno volite izvoditi, za koju smatrate da je baš "Vaša"?
- Rekao bih da je to "Tosca", to mi je jedna od najdražih opera, možda i zato što sam u njoj nastupio kao dijete. Bio sam u Tosci skoro 30 godina prije nego što sam "doista" debitirao u toj operi. Cavaradossija sam prvi put pjevao 2017.
* U pjevanju niste ograničeni samo na klasičan repertoar. Nastupali ste u mjuziklima, a pjevali ste i pop glazbu. Kako se prilagođavate različitim žanrovima?
- Za mene nema razlike između klasične i popularne glazbe. Kad pjevam operu, radim to s istom energijom kao kad pjevam rock. Osjećam se povezano s popularnom glazbom, rekao bih da mi je duh "rock and roll" i nije mi teško prilagoditi se bilo kojoj vrsti glazbe. Volim i slušati sve vrste glazbe, rock, jazz... Volim plesati i volim ritam. Vrlo sam otvoren za glazbu i slušam doista sve, a i u životu sam općenito jako opušten.
* Poznato je da, osim glazbe, volite i motore i automobile. Što Vas privlači tome? Kako usklađujete strast prema brzini s disciplinom koju zahtjeva posao opernog pjevača?
- Adrenalin. Toga ima i na pozornici. Kad upravljam autom kroz zavoje, to je slično kao kad upravljam glasom kroz partituru. A što se tiče discipline, s tim se ne opterećujem. Imam skoro 50 godina i mislim da sam napravio mnogo dobrih stvari. Ne znam bih li to mogao ponoviti, no očekujem da ću i dalje raditi uzbudljive i lijepe stvari.
* U Dubrovniku ćete nastupiti u ponedjeljak na koncertu Opera gala. Što Vama znači ovaj nastup i što publika može očekivati?
- Svaki koncert je uvijek drugačiji, kao i publika. Drugačija je atmosfera, drugačiji osjećaj... No volim Hrvatsku i mislim da je jedna od najljepših zemalja koje sam posjetio. Prošle godine bio sam ovdje s prijateljem na brodu, a s 18 ili 19 godina nastupao sam u izvedbi "Turčina u Italiji" u kazalištu u Splitu. Bio sam u Hrvatskoj već nekoliko puta, a nadam se da ću se vratiti i nakon nastupa u Dubrovniku. Sviđa mi se zemlja, a i ljudi. Vole glazbu i opušteni su.
* Za kraj, možete li nam nešto reći o projektima na kojima trenutno radite? Gdje Vas publika može čuti u nadolazećim mjesecima?
- Prirpemam album koji će biti hommage Franku Sinatri, a uskoro ću nastupati u veronskoj Areni [u "Carmen" na opernom festivalu] i na koncertu u Sofiji. Pripremam se i za debi u "Cavalleriji rusticani" u Minhenu. Za to također planiram posjetiti svog učitelja, Danila Rigosu. To mi je jako važno, on me poznaje i zna mi reći što sam napravio dobro, a što nisam, može procijeniti jesam li spreman. Drago mi je što imamo tu zajedničku priču koja još uvijek traje i mislim da je važno imati i takvu konstantu u životu, nešto što se ne mijenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....