NEMANJA

Intrigantan i inteligentan album, ne računajući upitne ‘Opasne igre‘, pjesmu koja zvuči poput neuspješnog Olivera Mandića

Naslovnica albuma

 Promo
Nadolazeći promotivni koncerti za album ‘Voodoo Beat‘ u zagrebačkom klubu Peti kupe, 21. i 22. rujna, ulijevaju nadu da bi nemanja mogao dobaciti i do šire publike

Pulski glazbenik Luka Šipetić, alias nemanja, albumom "Voodoo Beat", inspiriranog mitom o Orfeju i Euridici mada se to iz stihova ne bi dalo zaključiti, zatvara trilogiju započetu albumima "Cosmic Disco" i "Tarot Funk". Kolega Vedran Harča na ravnododna.com ludično konstatira kako se u najnovijem izdanju nemanju može povezati s "krilaticom" Gileta, odnosno Električnog orgazma "igraj vudu" kao i s ranim radovima beogradskog sastava Kanda, Kodža i Nebojša, ali i da vas takve asocijacije neće navesti na ono što u biti radi Šipetić. Meni je pak na um pao pokojni Mitar Subotić Suba koji je svoj avangardni alter-ego Rex Ilusivii ostavio kad je odselio u Brazil gdje je postao ugledan producent koji je tamo radio i s Bebel Gilberto. Naime, nemanja se - zaigran s miksevima tropicalije, psihodelije i ritmova koji potječu iz Latinske Amerike, Afrike, Bliskog Istoka pa i Azije - zaista doima poput dalekog rođaka Sube.

U neku ruku nemanja bi se mogao percipirati i poput naše underground inačice Davida Byrnea nakon raspuštanja Talking Headsa i pokretanja solo karijere i diskografske kuće Luaka Bop, no zarad popularnosti Byrnea i statusa nemanje ta se analogija može činiti nategnutom, ali ne i nemogućom. Neke recepture u poigravanju ritmovima i melodijama te slojevitost glazbenih obrazaca koji i nemanji dolaze s raznih krajeva svijeta sugeriraju da mu je Byrne vjerojatno jedan od uzora, a u svakom slučaju otkrivaju da taj pulski glazbenik igra u prostoru u kojem većina drugih hrvatskih glazbenika uglavnom ne obitava. Povremeno čujem i utjecaje "global beata" kako ga je poimao Joe Strummer i onoga što znamo iz nekih pjesama Manu Chaoa pa bih ovdašnjim poklonicima spomenutih glazbenika preporučio da "bace uho" na nemanjine radove s kojima se nisam bavio minulih godina. U nekoj idealnoj situaciji "Voodoo Beat" bi bio i idealan soundtrack za ljetne beach barove po Jadranu, no i to je teško ostvariva misija pa nemanja za sada ostaje osuđen "konosere" koji traže nešto drugačije od onoga što inače nudi ovdašnja glazbena scena ili beach barovi.

Ipak, nadolazeći promotivni koncerti za album "Voodoo Beat" u zagrebačkom klubu Peti kupe, 21. i 22. rujna, ulijevaju nadu da bi nemanja mogao ili mogli, ovisno o tome percipiramo li to ime kao alter-ego Šipetića ili kao naziv sastava, dobaciti i do šire (klupske) publike. Kako god, "Voodoo Beat" je ukusan, tečan i intrigantan album, barem na nivou ritmova i melodija jer vokali su debelo u drugom planu i gotovo nebitni za nemanjinu inteligentnu plesnu glazbu utemeljenu na raznim world music recepturama, ne računajući upitne "Opasne igre" koja zvuči poput neuspješnog odbljeska Olivera Mandića. Nudi li nemanja Mediteran kakav bi mogao biti? Da, no mari li itko za to?

Voodoo Beat

bandcamp

žanr: world music

ocjena: 4

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. svibanj 2024 11:13