Kad mislimo da više ne može, Riječka nas opera uvijek iznova iznenadi novim naslovima koji se uglavnom nigdje nego u HNK Ivana pl. Zajca ne mogu vidjeti u Hrvatskoj. Svojim najnovijim izborom premijerno uprizorenim u četvrtak, 29. siječnja, ide čak korak dalje i postavlja na scenu djelo koje je i u svjetskim okvirima prava rijetkost. Riječ je o sedmoj od sveukupno dvadesetosam opera Giuseppea Verdija, Giovanna d‘Arco ili u prijevodu Ivana Orleanska, temeljenoj na Schillerovoj verziji legende o srednjovjekovnoj francuskoj djevici-mučenici iz drame Die Jungfrau von Orleans (Djevica Orleanska). Upravo se pod tim nazivom, dakle opernog dramaturškog predloška, ovo djelo izvelo sada već davne 1973. u Osijeku, u hrvatskom prepjevu, na sceni tamošnjeg Hrvatskog narodnog kazališta, tako da ovo nije njegova prva izvedba u Hrvatskoj. Ali to je bilo doba je rijetko tko putovao u Osijek na predstave, a već je i malo Osječana koji se sjećaju kazališnih doživljaja iz tog vremena. Zato je to svakako novost u ovo mobilnije doba, za nove naraštaje publike, imati tu operu u Rijeci. Tko želi upoznati nepoznatog Verdija, sigurno će pohrliti u Grad koji teče, koji nije daleko ni Zagrebu, ni Ljubljani, ni Trstu. Koprodukcija je to s Teatrom Reggio iz Parme, kulturnim središtem poznatim ne samo po parmezanu (po gradu se pikantni sir i zove), već i po skladatelju rođenom u njegovu predgrađu - Verdiju.
Kao što je Mozart simbol Salzburga, tako je i Verdi Parme, čije se središnje kazalište - još od njegova vremena - specijaliziralo za izvedbe njegovih opera, uvijek iznova istražujući autentičnost glazbenih izvedbi i inovativnost suvremenih redateljskih uprizorenja, što odražava estetiku koju u Rijeci u svojem mandatu provode operni ravnatelj Valentin Egel i intendatnica Dubravka Vrgoč. Veza s Parmom dovodi u Rijeku vrsnog Verdijevog poznavatelja, dirigenta Sebastiana Rolla koji je pripremio ansambl zajedno s našim mladim opernim debitantom Karlom Hubakom, dok je inovativno, dramaturški i estetski vrlo atraktivno scensko tumačenje putem svojih asistenata ponudila vodeća talijanska dramatičarka, scenaristica i redateljica Emma Dante, ovogodišnja dobitnica Zlatnog lava na venecijanskom kazališnom La Biennaleu. Skupinu Talijana u Rijeci je spremno dočekao zborovođa Matteo Salvemini, i sam Talijan, rodom iz Puglie, koji je odnedavno na stalnom angažmanu u Rijeci, s razrađenim osjećajem za zaobljenost i srčanost Verdijevih zborova. Libreto u ono doba omiljenog Verdijevog libretista Temistoclea Solere (koji je radio njegove opere Nabucco, Atilla, Lombardijci i Oberto) tek okvirno prati povijesne prilike oko povijesne Ivane Orleanske koja je na poruke ukazanja Blažene Djevice Marije povela Francuze u rat protiv engleskih osvajača, ali su je ovi uhapsili, proglasili je vješticom jer se oblačila u mušku odoru i - spalili na lomači. Ona je već stoljećima nadahnuće umjetnika raznih profila kao simbol borbe, svetosti i žrtve, od 1920. kanonizirana i danas je njezin spomendan nacionalni praznik u Francuskoj. Ali Solera svodi radnju na obiteljsku dramu: Ivana se zaljubljuje u vlastitog vladara, francuskog kralja Karla VII, a njezin rođeni otac, pastir Jakov, misli da je prerano zgriješila, u tome vidi veliku prijetnju svojoj časti i sam je proglašava vješticom, zbog čega je najprije osuđuju i protjeruju sami Francuzi, zatim zarobljuju Englezi, da bi se u konačnici sam otac predomislio i potajice oslobodio. Ona zatim vodi novu bitku protiv Engleza, uspijeva drugi put osloboditi Orleans, ali pogiba u završnoj bitci i oprašta se od ovozemaljskog života u završnoj ariji nad vlastitim grobom.
Kazališna uspješnica
Radnja je možda nekoć djelovala neuvjerljivo i zato se vjerojatno opera rijetko izvodila, ali, ruku na srce, iz današnje perspektive ne može biti aktualnija. Ivana je u ovoj operi danas prava metafora kreativne, neshvaćene i neprihvaćene žene između patrijarhalnog i seksualiziranog društva, dužnosti i emocija. S jedne se strane bori s društvenim konvencijama i dominacijom muškaraca, s druge s vlastitim demonima i anđelima u svijesti i snovima, odabravši na kraju put u duhovnu vječnost, što je i ono glavno po čemu danas prepoznajemo ovu povijesnu junakinju pola tisućljeća nakon. U Verdijevoj operi ona poprima status klasika. Kao što su zapisali svjedoci operne praizvedbe u milanskoj Scali, teme iz ove opere, poglavito zborske pjesme, preko noći su ušle u folklor, pjevale su se po ulicama i krčmama grada, a vrlo lako na prvo slušanje ulaze pod kožu i današnjem slušatelju. Iako su mu već umrli supruga i dvoje djece, tridesetogodišnji je Verdi u glazbenom izrazu i dalje nevin, lepršav i poetičan na tragu Bellinija i Donizettija, vrlo ležernih fraza, koloratura i suptilne dramske izražajnosti triju glavnih likova koje u ovoj produkciji besprijekorno tumače prvaci Riječke opere – briljantna sopranistica Anamarija Knego s dijamantom u glasu (Ivana Orleanska), srčani tenor Bože Jurić Pešić (Karlo VII, francuski kralj) i topli bariton Robert Kolar (Jakov, pastir i Ivanin otac).
Između blagosti tona i koloraturnih brzaca solističke su dionice teške za izvođenje, dok je orkestralna pratnja svedena na jednostavne i prozračne harmonijske progresije. Maestro Rolli u sitnim detaljima agogike i instrumentalnih boja plete autentični ranoverdijanski svijet zvukovlja. U epizodnim ulogama vrlo skladno se izmjenjuju svijetli tenor Sergej Kiselev kao francuski časnik Delil, te sigurni vladar dubina, čvrsti bas Luka Ortar kao engleski zapovjednik Talbot, zaokruživši registarski spektar solističkih dionica. U svakom prizoru nam je razumljivo što se događa, režija diše glazbu i situaciju, a istodobno se divimo ljepoti živih slika u reljefima na nakošenoj sceni (kako je to originalno u većini talijanskih opernih kazališta). Zasebne uloge u predstavi su elementi scenografije i kostima (scenografiju je osmislio svestrani napuljski arhitekt i glumac Carmine Maringola, a kostime dizajnirala milanska umjetnica Vanessa Sannino) - sveti hrast, cvjetni oluci za pobjednike, lutka-konj, ličinke i zmije zloduha u tumačenju baletnih umjetnika, dvorjani u stilu commedie dell‘arte ili pak raskošni cvjetni lijes u završnici. Isplati se otići do Rijeke i doživjeti što nam to o životu jedne svetice na poetičan način kroz operni format priča ova najnovija kazališna uspješnica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....