U nizu smrti velikana rock i pop glazbe kojima svjedočimo i zbog kojih se, ispisujući ovakve in memoriame, sve više osjećam poput grobara ili kapelana, iznenadna i neočekivana smrt Chrisa Cornella šokantna je koliko i ona Princea ili dragog kolege Ante Perkovića.
Pa prošlo je tek trinaest mjeseci od Cornellovog koncerta u Lisinskom na kojem se predstavio u tako zavidnoj fizičkoj, vokalnoj i svakoj drugoj formi da sam se pitao kako čovjek koji je pregazio pedesetu može izgledati kao da nije navršio ni četrdesetu.
Nepoznat uzrok
Daleko od toga da Cornell nije ni primirisao drogama. Uostalom, priznao je da je bio 2003. godine u jednoj klinici za odvikavanje od ovisnosti i da je bio jako zadovoljan onime što je tamo naučio pa tvrdio da je otada posve čist. Uzrok smrti, kako tvrdi i njegova ožalošćena i šokirana obitelj, još nije poznat.
Soundgarden je bio prvi pravi grunge-rock bend, ako ne računamo kratkopostojeće proto-grunge sastave Green River i Mother Love Bone čiji je pjevač Andrew Wood umro od predoziranja heroinom još 1990. u dobi od tek 24 godine, a iz kojih su ubrzo proizašli Mudhoney i Pearl Jam. U takvom svjetlu Soundgarden su bili prvi koji su udarili temelje grunge-rocka pa istoner-rocka, onako kako se to kasnije poimalo. S jedne strane tu su bili riffovi, voluminoznost i masivnost Led Zeppelina, s druge sniženi štimovi, mrak i ludilo Black Sabbatha, a s treće etika i, ako treba, brzina hardcore punk sastava poput Black Flaga. Očekivalo se da će Soundgarden, a ne Nirvana ili za njom Pearl Jam, postati prvim i najvećim zvijezdama grunge-rocka, no kasnije se ispostavilo da će taj bend ostati treći po snazi u okviru tog žanra. Prodali su nešto više od 25 milijuna albuma.
No, ulogu Soundgardena, ne samo u formiranju grunge-rocka nego i cjelokupne američke i svjetske alter-rock revolucije, nemoguće je ne cijeniti ili umanjiti. Nota bene, gitarist Kim Thayil i basist Hiro Yamamomoto iz Soundgardena te Bruce Pavitt, suosnivač Sub Popa, legendarne grunge-rock diskografske kuće, zajedno su stigli u Olympiju, Washington blizu Seattlea u kojem upoznaju Chrisa Cornella i to je možda najvažniji štapin grunge-rock eksplozije.
Prvi hitovi
De facto, prvi album Soundgardena “Ultramega OK” (1988) bio je prvi pravi grunge-rock album koji je nakon dva EP-a za Sub Pop objavio SST u vlasništvu Grega Ginna iz Black Flaga. Ta je diskografska kuća bila uzor Bruceu Pavittu i Jonathanu Ponemanu za osnutak Sub Popa, ali Soundgarden potpisuju ugovor za A&M Records za koji 1989. objavljuju još impresivniji album “Louder Than Love” s jednim od prvih “hitova” grungea “Hands All Over”. Ipak, do pravih hitova i multimilijunskih naklada doći će s albumima Badmotorfinger” (1991), “Superunknown” (1994) i “Down On The Outisde” (1996) nakon kojeg se zbog unutarnjih razmirica, ali i nezadovoljstvom publike koja je očekivala samo jedno te isto, ubrzo razilaze.
Tužan čas
Ponovo će se okupiti 2010. godine da bi krenuli na povratničku turneju i objavili zapaženi comeback album “King Animal” (2012), no Chris Cornell, nekoć trgovac ribom i kuhar zadužen za umake u restoranima, rođen 20. srpnja 1964. u pobožnoj familiji u Seattleu, nije mirovao. Osim što je 1991. objavio istoimeni album grunge-rock supergrupe Temple Of The Dog koju su činili članovi Soundgardena i Pearl Jama, a u sjećanje na Andrewa Wooda iz Mother Love Bone, Cornell od 1999. do 2015. godine objavljuje pet solističkih albuma. Realno, bili su promjenjive kvalitete jer je ne baš uspješno koketirao i s modernom R&B produkcijom, no ni to nije odbilo vjerne fanove. Doista, bio je ne samo vraški dobar nego i vraški zgodan pjevač, pravi seks-simbol grungea.
Još su bolje prošla tri albuma grupe Audioslave koju su činili članovi Rage Against The Machine, a u kojoj je Chris Cornell na sugestiju producenta Ricka Rubina de facto zamijenio Zacka de la Rochu, ali uz ipak nešto drugačiju glazbu. I oni su prodali nekoliko milijuna albuma, no u ovom tužnom času važnije je reći da je Chris Cornell bio i ostao jedan od najpotentnijih pjevača rocka i seks-simbol grungea kojeg su zbog glasa, stasa i bujnih kovrča često i opravdano poredili s jednim od njegovih osobnih, ali i ultimativnih heroja rocka, Robertom Plantom iz Led Zeppelina.