Kao jedan od pokretača festivala Dubrovnik Jazz Outbreak, mladi dubrovački jazz saksofonist i skladatelj Ivan Bonačić nije mogao niti sanjati da će godinu dana poslije, umjesto druge sezone festivala i širenja jazza po Dubrovniku, nastupiti dugo razdoblje prave pravcate, opasne epidemije - epidemije koronavirusa koja neće zaustaviti samo taj jazz festival nego i gotovo sam normalan život.
Bonačić je studirao saksofon na Jazz akademiji u Grazu i već je u to vrijeme osnovao svoj kvartet koji uz neke promjene postoji i danas. Štoviše, s tim je kvartetom upravo snimio svoj drugi album, pod nazivom "Dream Aviary".
Bonačić je jedan od rijetkih aktivnih džezera u Dubrovniku, pa zato možda ne čudi da među drugim članovima njegova sastava nema Dubrovčana. Osim Bonačića na saksofonu, njegov kvartet čine redom u Zagrebu aktivni glazbenici, Viktor Lipić na orguljama, Filip Pavić na gitari i Borko Rupena na bubnjevima. Uostalom, i oba svoja albuma snimio je u Zagrebu, i to za Geenger Records.
Mogli bismo se ipak upitati kako je i zašto Bonačić osjetio potrebu da snimi album u ovim doista teškim vremenima, i to još dolazeći iz Dubrovnika, gdje ni jazza ni džezera osim njega gotovo da i nema? Teško je odgovoriti na to pitanje, ali ovaj je album ne samo pokazao da je živ nego je i upravo zahvaljujući tom svojem novom albumu dobio priliku sa svojim kvartetom nastupiti u zagrebačkoj Tvornici kulture, u proljetnom jazz.HR ciklusu i napraviti prošli tjedan doista sjajnu promociju svojih novih materijala.
Album "Dream Aviary" snovito je, metaforičko viđenje kontroliranog prostora u kojem ptice smiju "slobodno" letjeti. Bonačić promišlja o autorskom prostoru imaginacije, očito se i sam osjeća sputano. No, svojom glazbom, temeljenom i na starim uzorima, majstorima poput Joea Hendersona, ali i na onome što ga okružuje, prije svega gradu, Dubrovniku, Bonačić potvrđuje da je uspio izgraditi vlastiti svijet, koji nije lišen ni optimizma ni vizija budućnosti. (Saša Drach)