Bugarska sopranistica Sonya Yoncheva, jedna od najistaknutijih opernih umjetnica današnjice, prošle godine je nastupila na koncertu Opera gala u sklopu zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Publiku je tada oduševila svojim istovremeno bogatim i čistim glasom, lakoćom izvedbe i prirodnošću u scenskom nastupu, pa su mnogi s veseljem dočekali vijest da se pjevačica i ove godine vraća u Dubrovnik. Ovoga puta predstavila se solističkim recitalom naslovljenim „Ad una stella“, održanim 31. srpnja u atriju Kneževa dvora. Zbog snažnog dojma što ga je pjevačica ostavila prošlogodišnjim nastupom, očekivanja od ovoga koncerta bila su velika, a Sonya Yoncheva ih je i ovoga puta opravdala.
Ovaj koncertni program, koji Sonya Yoncheva već niz godina uspješno izvodi u suradnji sa škotskim pijanistom Malcolmom Martineauom, vrlo je dobro koncipiran. U prvome dijelu čuli smo izbor pjesama za glas i klavir Giacoma Puccinija i Giuseppea Verdija, koje pripadaju manje poznatom dijelu opusa ovih velikih opernih skladatelja. Izvedene su Puccinijeve pjesme „Sole e amore“, „Terra e mare“, „Mentia l‘avviso“ i „Canto d‘anime“ te Verdijeve „In solitaria stanza“, „Ad una stella“ i „L‘esule“. Uz njih, na programu je bila i pjesma „Al folto bosco, placida ombria“ Giuseppea Martuccija te „L‘ultimo bacio“ i „Ideale“ Paola Tostija.
Interpretacije Sonye Yoncheve bile su osjećajne i uživljene, ali nenametljive. Emocije su u svakoj pjesmi bile prisutne, ali uravnotežene, bez forsiranja i nastojanja da se svaka minijatura pretvori u malu opernu scenu. Tijekom cijelog nastupa pjevačica je zadržala toplinu, puninu i mekoću tona, kao i tečnost u oblikovanju fraza, dok je na vrhuncima, u visokim tonovima, njezin glas postajao raskošan, prožet širokim, ali kontroliranim vibratom.
Drugi dio koncerta bio je posvećen opernom repertoaru Giacoma Puccinija. Izvedene su arije „Se come voi piccina“ iz opere Le Villi, „Vissi d’arte“ iz Tosce, „Donde lieta uscì“ iz La bohème te „Un bel dì vedremo“ iz Madame Butterfly. Nakon prvog, nešto intimnijeg dijela večeri, u ovome dijelu koncerta Sonya Yoncheva pokazala je svoju punu vokalnu izražajnost, kao i snažnu, uvjerljivu i magnetsku scensku prisutnost. U ovome dijelu večeri zvučala je posebno dojmljivo, još slobodnije, opuštenije i ekspresivnije nego u prvome. Po cijeloj sceni Kneževa dvora kretala s lakoćom i prirodnošću, dok se prvi dio odvijao u blizini stalka s notama (što je, s obzirom na njezinu sigurnost i interpretativnu zrelost, možda i bilo suvišno). Ta se fizička sloboda odrazila i u zvuku: bio je topao, mek, i fokusiran, fraze su bile tečno oblikovane, s još više snage i nijansiranosti, te je prostor je bio u potpunosti ispunjen njezinim glasom.
Klavirska pratnja Malcolma Martineaua bila je nenametljiva, zaokruženog, mekog, ugodnog tona. Njegov je pristup tijekom cijeloga koncerta ostao odmjeren, ponekad čak i odviše suzdržan, pa se na momente činilo kao da se previše povukao, svirajući točno i uredno, ali ne osobito uzbudljivo. U drugome dijelu programa Martineau je samostalno izveo „Tango u D-duru“ Isaaca Albéniza, što se nije doimalo kao solistička točka pijanista, već kao lagan, ugodan intermezzo. Suptilnost, obzirnost i sviranje koje ne traži pažnju, već služi pjevaču, istaknule su se na ovome koncertu kao njegove glavne kvalitete.
Po završetku programa, nakon dugotrajnog i glasnog pljeska vidno zadovolje publike, uslijedila su još tri dodatka. Prva je bila „Habanera“ iz opere Carmen koju je Yoncheva izvela s lakoćom i šarmom. Prije izvedbe, najavljujući kako će iskoristiti stepenice Dvora za izvedbu, te uz malu improvizaciju i skidanje ogrtača, pokazala je i svoju otvorenost, jednostavnost i bliskost prema publici. Nakon toga izvela je „O mio babbino caro“, a koncert je završen arijom „Adieu notre petite table“ iz Massenetove opere Manon. Ovim nastupom Sonya Yoncheva potvrdila je svoju svestranost i umjetničku zrelost, pruživši publici Igara još jedno vrijedno slušateljsko iskustvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....