Prije nekoliko tjedana u Spunku pred pedesetak ljudi John Paul Keith iz Memphisa zvučao je, a i izgledao, premda sad već stariji, poput mladoga Elvisa Costella s početka 80-ih koji se namjerio izvoditi pjesme u duhu Roya Orbisona, Buddyja Hollyja, Johna Fogertyja. Rekoh mu da mi ne ide u glavu da s takvim pjesmama nije popularan barem poput Costella. “Daj mi još koju godinu pa će biti tako”, šeretski mi je dobacio nakon jednog od najboljih nastupa kojima ste imali priliku prisustvovati u proteklih nekoliko godina.
Minulog ponedjeljka slična slika u Malom pogonu Tvornice kulture na nastupu Dana Stuarta, samo s ponešto drukčijim glazbenim predznakom, a pred podjednakim brojem ljudi. I opet prekrasan nastup koji bi se mogao usporediti s praktički nemogućom situacijom da nešto mla...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....