Nedjelja, tri popodne. Ruševni paviljoni Zagrebačkog velesajma izgledaju beskrajno tužno, tek kao podsjetnik da je ovdje nekoć bilo života, žita i rada, kako to sugerira i krhotina zaostalog socrealističkog murala na zidu paviljona 9 u kojem će navečer Wilco održati intelektualno poticajnu, ali i zabavnu lekciju na temu “mogućeg širenja univerzuma rock glazbe”.
Jeffa Tweedyja zatičemo u malom velesajamskom restoranu za koji nisam ni znao da postoji. Upoznajemo se, sjedamo za stol u kutu, a Ante Tomić, da razbije led valjda, kaže Tweedyju “ja sam vaš veliki obožavatelj i trenutno sam balzamiran, no možda ću uspjeti postaviti neko pitanje”. Kažem čovjeku isto, ali bez balzamiranja da ne bi pomislio kako ga čeka intervju s mumijama. Pri kraju se šalimo kao da se znamo go...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....