Hvalevrijedna i poučna izložba “Jugoton – Istočno od raja” dizajnersko-fotografskog tandema i bračnog para Bachrach-Krištofić uskoro će biti zatvorena, no za budućnost će ostati dojmljiva monografija te zgodan suvenir što ga je kao box-set EP singlova (svaki s 4 pjesme u prosjeku) začetnika hrvatskog i slovenskog rocka iz 60-ih godina ustrojio Mario Krištofić koji je “s dječačkom strašću skupljao ploče i potpise bendova” iz tog pionirskog doba.
Znajući da je na ovim prostorima rock na albumima započeo tek s prvijencem Drage Mlinarca i Grupe 220 iz 1968. godine, a u punoj mjeri tek s Bijelim dugmetom, Mario Krištofić lukavo se dosjetio na jednome mjestu prezentirati EP-singlove Zlatnih akorda, Delfina, Grupe 220, Ivice Percla, Kameleona i Robota. S tih devet priloženih EP singlova nije pretendirao obujmiti sve najvažnije iz domaćeg rocka 60-ih, ali je uspio ponuditi suvisao uvid u djelovanje spomenutih izvođača i priložiti još jedan “osobni i emotivni audio-spomenar iz 1967. i 1968. godine” na konto kojeg se može pouzdano ustvrditi kako rock ovdje ipak nije počeo tek s debi-albumom Dugmeta.
Koliko god nam iz današnje vizure neke od ovih snimaka zvučale naivno, neke i pomalo “hotelski” ili tek kao podvrsta tada prevladavajuće zabavne glazbe, ipak se u njima zrcali ne samo engleski beat nego i američki psihodelični, garažni i folk-rock.
Bilo je to istodobno lijepo, ali i donekle tužno vrijeme jer ti su bendovi i kantautori s minimumom opreme, teško dostupnim informacijama, ali i maksimumom dobre volje pokušavali ostvariti gotovo nemoguću misiju “elektrifikacije” i “rokerizacije” tadašnje Jugoslavije. Ipak, gledano unatrag, uspjelo im je i to se nikada ne bi smjelo zaboraviti jer u neku ruku i novi val s konca 70-ih i početka 80-ih godina pa i sve nakon njega ima temelje i u onome što su ovdje tijekom 60-ih ostvarili i za što su se izborili junaci iz ovog “audio-spomenara iz 1967. godine” Marija Krištofića. Bilo bi korisno, bez obzira na Škaričine kompilacije domaćeg rock'rolla 60-ih, dobiti još barem dva-tri box-seta ovakvih EP singlova.
Premda sam bio urednik izdanja Piva, Majki, Laufera, The Ba mbi Molestersa, Gustafa i mnogih drugih, baš mi dođe žao što u 60-ima, zbog datuma rođenja, nisam mogao biti i diskografski urednik izdanja Kameleona, Robota, Grupe 220 i drugih pionira jugoslavenskog rock'n'rolla. Zanimljivo, dobar dio njih tada je pjevao na engleskom, baš kao i njihovi skandinavski suvremenici, što nas dovodi do pitanja za milijun dolara: je li i hrvatski rock'n'roll, poput švedskog, trebao trajno ostati na engleskom jeziku?