Juliette Greco: Ikona francuske šansone čijoj magiji nisu odoljeli ni Sartre i Camus

Juliette Gréco prvi put smo gledali u romantičnoj komediji Jeana Renoira “Elena i muškarci”, bilo je to 1958., dotad smo slušali njezine pjesme na radio stanicama i samo čitali o nedostižnom pariškom boemskom životu, u kojem je ona bila jedna od glavnih protagonista.

U Renoirovom filmu igrala je zapravo sporednu ulogu (Ingrid Bergman, Jean Marais i Mel Ferrer bili su glavne zvijezde), ali dosta važnu, zavodljivu Romkinju, što je bilo dovoljno da otkrijemo u čemu je njezina magija. Već naredne godine u kinima je igrala holivudska melodrama “Sunce se opet rađa”, razblažena verzija romana Ernesta Hemingwaya, u koju ju je ugurao njezin tadašnji ljubavnik, čuveni producent Darryl F. Zanuck, pokušavajući je lansirati u panteon tvornice snova, nagovorio ju je da snimi jo...