Otkako je diskografski reaktivirao Aerodrom, njegov osnivač i lider Jurica Pađen, naročito na “Taktici noja” (2012) i nedavno objavljenim “Dnevnim ritualima”, skicira vlastiti mikrokozmos u opreci sa suvremenim svijetom.
Premda se i danas vraški dobro drži u rokerskom “outfitu”, sve je skloniji jetkoj ironiji, crnom humoru i finom cinizmu čovjeka koji i dalje želi živjeti vlastiti san dok mladost gleda u retrovizoru i uspoređuje sa svagdanom od kojeg bi najradije pobjegao u planine.
“Taktika noja” imala je još više socijalnih komentara, no ljubavne pjesme s “Dnevnih rituala” su ljepljivije za uho, a iako šturiji u iskazu, nije Pađen daleko od promišljanja s posljednjih albuma Nicka Lowea i Grahama Parkera, Raya Daviesa i Iana Huntera.
Utjecaji Azre i Valjka s kojima je Pađen nekoć zajedno svirao su neizbježni, ali i njegov Aerodrom ima dobru pistu za “uzlijetanje” arenaškog rocka i power popa, beata i psihodelije, američkog bluesa i balkanskog folka.