Billie Eilish najbolje utjelovljuje tinejdžerski weltschmerz 21. stoljeća. I kada njezina slava poprima globalne dimenzije a njezin debitantski album "When We All Fall Asleep, Where Do We Go" odmah nakon objavljivanja dosegne nakladu veću od 70 milijuna, ona je još uvijek zabrinuta da će je ismijavati na internetu i da će neki ozlovoljeni obožavatelj napisati nešto ružno o njoj. U vezi je s potpunim šmokljanom, totalno nezainteresiranim za mladu pjevačicu, no ona čezne za njim i moli ga da je nazove. Skriva svoje tijelo u vrećastoj odjeći i svoje otuđenje potencira pomalo čudovišnim imidžem - nešto između Lady Gage i Marilyna Mansona. No, s druge strane dobra je djevojčica: ne puši, ne pije alkohol, ne konzumira droge, ne ponaša se kao razmažena diva, sve pod paskom jako cool, ali i vrlo zaštitnički nastrojenih roditelja. I s čudesno lijepim odnosom sa starijim bratom Finneasom s kojim stvara glazbu.
Sve to vidimo u novom dokumentarcu "Billie Eilish: The World’s a Little Blurry" koji je krajem veljače stigao na Apple TV+. Redatelj R. J. Cutler, poznat po dokumentarcu "The September Issue", ali i filmu "Belushi", kojeg sam nedavno gledala i recenzirala, počeo je snimati Billie i njezina brata još u vrijeme stvaranja prvog albuma, prati je na nastupima u klubovima dok je još internet senzacija te kasnije tijekom nastupa na Coachelli, trijumfu na Grammyju, dok stvara temu za novi film o Jamesu Bondu... Film traje gotovo dva i pol sata, no ni trenutak nije dosadan; nema tu, srećom, sugovornika koji objašnjavaju fenomen mlade pjevačice koja iz vlastite sobe još kao tinejdžerica postaje velika zvijezda; kamera je tu tihi, neinvazivni promatrač koji prati jednu lijepu obiteljsku dinamiku i osjećajima i mračnim mislima rastrganu djevojčicu koja svoju tinejdžersku bol uspijeva izraziti na kreativan način.
Dokumentarac ne donosi ništa novoga, odnosno ništa što ozbiljan fan već ne zna o Billie Eilish. No, za nas konvencionalne roditelje doista je otkrivajuće vidjeti obitelj koja odluči svoju djecu školovati kod kuće i u potpunosti podupirati njihovu kreativnost. Eilish je očigledno bila zahtjevno i komplicirano dijete, uostalom pati od Tourettova sindroma i u dokumentarcu vidimo u više navrata te njezine neugodne tikove. Kao 12-godišnjakinja ludo se zaljubljuje u Justina Biebera. Toliko je obuzeta svojom ljubavi prema mladom pjevaču da se pita hoće li, kada odraste, biti sposobna ikoga tako voljeti kao - njega. Stoga je emocionalno vrlo dojmljivo, no i dječje simpatično kada upozna Biebera koji je prije nje prošao sličnim putem slave katapultiran internetom i koji je u tom trenutku, kada se susreću, već umorni 25-godišnjak koji iza sebe ima desetljeće uspona i padova.
Najzanimljivije u priči o Billie Eilish je nova paradigma ženske pop-zvijezde, miljama daleko od u svakom pogledu eksploatirane Britney Spears. Koliko god još bila dijete, Eilish ipak ima kontrolu nad svojim životom, nad svojom slikom u javnosti i nad svojom glazbom. Na samom početku dokumentarca vidimo njezina brata Finneasa kako govori roditeljima da njihov izdavač, Interscope, ipak od njih očekuje nekakav hit, no on dvoji hoće li to uopće reći sestri. No, najčudesnije su te njezine melankolične, na trenutak i morbidne pjesme, te lo-fi, kućne produkcije, koje bi prije dvadesetak godina diskografske kuće tretirale možda tek kao zanimljiv demo i poslale mladu pjevačicu u ozbiljan studio da radi s pravim producentom. Kao i nevjerojatno energični nastupi Billie Eilish s kojom uglavnom djevojačka publika simultano proživljava svaki njezin depresivan uzdah. Na ovakvo tinejdžersko bolećivo osjećanje svijeta gledam s velikim zanimanjem i respektom.
Čitam:
Siniša Škarica: Knjiga o Gabi
Podnaslov ove knjige je "Soundtrack naših života". Lijepo opremljena Škaričina knjiga o Gabi Novak prati 12 kompaktnih ploča s cjelokupnim opusom ove velike pjevačice čije su pjesme odavno nadrasle doba u kojem su nastajale. Knjiga je još više vrijedna u kontekstu vrlo siromašne domaće pop-publicistike.
Gledam:
"Crno-bijeli svijet"
Omiljena serija završila je uz pjesmu "Nostalgična" TBF-a. S knedlom u grlu oprostili smo se od omiljene zagrebačke obitelji kasnog socijalizma. Tko zna, možda Kulenović i Mirković jednoga dana snime ako ne baš petu sezonu, onda barem neki specijal?!
Putujem:
Split
I kad nije pandemija, moj omiljeni city break je Split. Nekoliko dana svake godine glumim i maštam kako živim u gradu na moru. Srećom, sada ni mirovina nije više tako daleko.