Prije pet godina Paul Simon je prestao nastupati uživo, a 2016. izjavio i da ne kani snimati nove albume. No Bog mu nije dao mira pa je nakon niza neprospavanih noći napisao, skladao i snimio sedam psalama stopljenih u 33 minute dugu cjelinu. A kako to već biva sa starim i besanim ljudima, noć je kao stvorena za razgovor sa samim sobom, Bogom i sumiranje svega što se u životu već dogodilo dok ispred njih stoji relativno malo vremena za još nešto proživjeti i uživati. No Paul Simon nije samo još jedan obični starčić nego veliki kantautor koji će i iz nekoliko neprospavanih noći uz akustičnu gitaru izvući još jedno veliko djelo, zapravo kodu ili “amen” svoje karijere koja, moguće, ni ovime nije autorski i artistički dovršena. A kako to već biva sa Židovima, tako su i Simonovi “mali noćni razgovori” s Bogom puni humora, ironije i cinizma.
Kako drugačije shvatiti stihove poput “Bog je moj producent” ili “Covid virus je Bog”. Doduše, Cohen je u nekim svojim posljednjim razgovorima s Bogom bio teži, tronutiji i mračniji, a isto je (bio) Židov dok je Simon odlučio na drugačiji način porazgovarati sa Stvoriteljem. Prijateljski i neopterećeno, čak i kad priznaje vlastite grijehe i propuste.