Kevin Parker je kreativni um iza projekta Tame Impala i čovjek koji je postao sinonim za suvremenu psihodeliju, koju je još kasnih 2000-ih, kada je bend počeo s ozbiljnijim izdavaštvom, doveo u mainstream.
Jedinstveni stil Tame Impale u potpunosti je potpisan Parkerovim imenom. On sasvim sam stvara svu glazbu koju bend svira.
- Mislim da je za ljude jako važno da budu sami. To je regenerirajuće i, po meni, iznimno važno za ljudski um. Osobno sam uvijek najkreativniji kad sam potpuno sam. Kad mi um može lutati, kad imam vremena procesuirati sve što se oko mene događa - kaže nam Parker u ekskluzivnom intervjuu prije koncerta u pulskoj Areni.
Koncert 17. kolovoza jedno je od najiščekivanijih ovosezonskih glazbenih događanja. I sam Parker iznimno je entuzijastičan u vezi s tim nastupom.
- Ne mogu vjerovati da doista nastupamo u Areni. Zdanje je predivno - govori.
Posljednji je put u Hrvatskoj svirao prije gotovo deset godina, na For festivalu na Hvaru, uz Jamesa Blakea.
- Zanimljivo je da sam prije tri tjedna bio u Hrvatskoj na vjenčanju. Dogodila mi se jedna luda stvar; sam sam išao do mjesta gdje se održavala svadba i putem sam se izgubio. Bio sam ‘off road‘, tražio vjenčanje, i došao do mjesta gdje smo 2013. nastupali s Blakeom. To mi je bilo zaista nevjerojatno - kaže i dodaje da bi ovoga puta želio više istražiti Hrvatsku, a ne doći samo poslovno i turistički.
Kaže da je iznimno uzbuđen zbog nadolazećeg koncerta.
- Dugo nismo svirali ovdje pa su očekivanja na razini. Pretpostavljam da je tako i kod publike. Bit će jako zabavno. Nastupi su nam se od 2013. značajno promijenili, bend je rastao, a i glazba. Rekao bih da smo danas sasvim drugačiji bend, ja sam sasvim drugačiji umjetnik. Ako ništa, barem zato što imam puno više pjesama - smije se Parker.
Govori kako mu je osobno na koncertima najvažnije da se zabavi.
- Ako se ne zabavljaš, koja je onda poanta svega? To sam shvatio prije nekoliko godina. Prije sam na koncertima bio previše zabrinut jer me ljudi gledaju, što je fokus na meni. Previše sam se brinuo o tome da ne bih nešto zeznuo. No danas mislim da je jedino važno apsorbirati energiju i biti u trenutku. Da, to zvuči otrcano, klišej je. No istina je - kaže pa nastavlja: - Danas si na koncertima samo dam vremena. Postoje trenuci u kojima uopće ne razmišljam ni što pjevam, ni što sviram. Samo upijam trenutak. I to je tako dobar osjećaj - zaneseno govori.
Parker je u sada već prilično dugoj karijeri radio s brojnim planetarno poznatim umjetnicima. Samo neki na listi su Mick Jagger, Travis Scott i Lady Gaga. A posljednja suradnja o kojoj se govori je ona s Dianom Ross. Pjesmu "Turn Up The Sunshine" radili su za novi nastavak filma "Minions", koji je na hrvatski preveden kao Malci.
- Super mi je što je pjesma za klince. Napravili smo je u vrijeme pandemije, tako da zapravo nikada nisam upoznao Dianu Ross. Radili smo pjesmu u studijima diljem svijeta - otkriva Parker.
Nije, nastavlja, znao puno o filmu dok je radio na tom singlu.
- Ali jako sam zadovoljan rezultatom. Puno je drugačije kad radim za neki projekt, kad stvaram glazbu s namjerom, ciljem do kojeg trebam doći. Dok radim svoju glazbu, tog okvira nema. Tada ne razmišljam o tome koliko će pjesma trajati, kakav će dojam ostavljati... Nego pustim stvar da bude takva kakva treba biti. Nema gabarita. No, rad za neku svrhu i u određenim okvirima je za mene novo iskustvo i sviđa mi se kako je ispalo. Sada sam i fan ‘Minionsa‘ - govori glazbenik.
Zanimljivo je i da je pjesma "One More Hour" Tame Impale s albuma "The Slow Rush" iz 2020. godine ovih dana postala iznimno popularna, i to zahvaljujući TikToku. Pjesma je postala pozadina za brojna TikTok videa. "Od ove se pjesme osjećam kao glavni lik" i "Oženio bih ovu pjesmu" samo su neki od komentara na singl, koji pretežno dolaze od mlađih generacija.
- Ne mogu objasniti ponovni uspjeh te pjesme. Ne znam zašto neke stvari postanu popularne, a neke ne, i to baš u određenom trenutku. Mislim da je promašaj pokušavati to objasniti. Zapravo mi se jako sviđa ta pjesma, ali i koncept TikToka generalno. Sviđa mi se što su klinci tamo kreativni. Sve se može gledati na dva načina: s jedne strane djeca tamo postaju mini-režiseri, a s druge strane ljudi kažu da je ta mreža loša za glazbenu industriju - kaže Parker.
No njega, nastavlja, nikada nije bilo briga za industriju kao takvu.
- Marketing, prodaja glazbe i sva ta sranja su sekundarna glazbi. Glazba je najvažnija. Uostalom, ne bih rekao da je TikTok baš toliko površan. Da, ljudi tamo slušaju deset sekundi pjesme, no ona istovremeno radi toga ima značajan porast slušanja na Spotifyu. Što zapravo znači da ljudi slušaju cijelu pjesmu. Kako da se žalim na to? Nikada nisam mogao zamisliti da će mladi slušati tu pjesmu koja traje čak sedam minuta, što je prilično dugo za današnje pojmove. Tako da, da. To je nova tehnologija, nama je možda čudna. No sretan sam da klinci rade što žele - govori.
Razgovaramo i o albumu "The Slow Rush". Iako je objavljen prije dvije, a nastao prije tri godine, Tame Impala ga promovira na aktualnoj turneji, u sklopu koje dolaze i u Hrvatsku. Parker kaže da ima dojam da je album još uvijek nov, svjež.
- Svaki album koji sam radio za mene je sasvim drugačiji. I svaki put mi se čini kao da prvi put radim glazbu. Slabo učim od prethodnih iskustava. Odnosno, ne opterećujem se onime što sam stvarao prije. Želim uvijek nešto učiniti drugačije, napraviti nešto novo, učiniti novi korak - kaže.
Dodaje i kako je ovaj album specifičan po tome što na njemu ima najviše elektronike.
- Dok sam ga radio, osjećao sam se kao hip hop producent. Uživao sam u tome. Glazbu koju sam radio sam si puštao jako glasno, a beatovi su me opčinili. Uživao sam u procesu - kaže Parker.
A što ga je okupiralo tematski, u kontekstu motiva koji pokreću glazbu na posljednjem albumu?
- Uvijek me zanimaju ljudska iskustva koja su u korelaciji s vremenom. Interesira me ljudska nostalgija, kao i strah od budućnosti. Prolaznost vremena je za mene uvijek iznimno emocionalna stvar. No, evo, o tome govorim sada kada sam završio album. Nisam ga radio s predumišljajem o temi, nego sam jednostavno počeo raditi, a pjesme su tako ispale. Vrijeme; prošlost, budućnost... - kaže Parker.
Nema, nastavlja, jasnu viziju o tome što su točno njegovi izvori inspiracije.
- Volio bih da znam što me inspirira, onda bih radio više toga. Usmjeravao bih svoju energiju na to. Da znam da me inspirira priroda, češće bih odlazio u nju. Ali ne postoji određeni put. Svašta me može inspirirati, i to bilo kada. I to nije nužno niti dobra niti loša stvar. Nekad inspiraciju dobijem iz tenzije ili anksioznosti, a ponekad iz osjećaja ljubavi ili euforije. Volio bih da mogu spremiti inspiraciju u bočicu - govori.
Mediji o njemu često pišu kao o glazbeniku koji se može pohvaliti zavidnom disciplinom i radnom etikom. No on o sebi ne misli tako.
- Uopće nisam discipliniran. Disciplina je, naravno, važna za završavanje stvari. A ja se u radu lako ometem. No ne bih rekao da s time imam poseban problem. Po meni, najteži dio stvaralačkog procesa je doći do dobre ideje, inspiracije. A dovršavanje je mehanički dio posla. Samo na tome dijelu imam osjećaj da doista radim - govori Parker.
Glazba mu s vremenom, kaže, nije postala više posao, a manje magija.
- Magija mi je iznimno važna. Duboko i snažno osjećam da glazba ne može biti dobra bez tog momenta koji nije logika, koji nije nešto svjetovno. Koji je nešto što je u tebi. A dolazak do toga je isto rad, moraš doći do te magije. To je nešto što se ne događa samo od sebe - kaže.
Parker je, inače, iz glazbene obitelji. Njegov je otac svirao gitaru.
- Slušanje glazbe u našoj je kući bilo nezaobilazan dio svakodnevice. A nikada neću zaboraviti kada sam sam prvi put zasvirao. Već kao prilično mlada osoba bio sam svjestan toga da obožavam glazbu. I onda mi je otkrivanje načina da ju i sam stvaram djelovalo kao prava čarolija. Kad sam počeo svirati, prvi sam put osjetio da sam pravi individualac, osoba koja ima identitet. O tome, doduše, nisam tako razmišljao kada sam bio toliko mlad, no osjetio sam da mi to daje svrhu - kaže.
Da nije glazbenik, bio bi znanstvenik.
- Obožavam svemir i zvijezde, tako da bih vjerojatno bio astronom. To sam i studirao. Da nije bilo velikog potpisa ugovora s diskografskom kućom, sada bih vjerojatno gledao u nebo - zaključuje.