Joan Baez, koliko se posljednjih dana tražila ulaznica više, vjerojatno je mogla rasprodati i Lisinski, ali Kino SC intimniji je prostor; posve u skladu s folk i studentskim miljeom iz kojeg je potekla 60-ih, postavši primadonom žanra koji će ubrzo do nebesa uzdignuti Dylan.
Naravno, večer Joan Baez i pratećih glazbenika poput multiinstrumentalista Dirka Powella, njenog sina i udaraljkaša Gabriela Harrisa te prateće pjevačice Grace Stumberg nije mogla proći bez Dylanovih “Farewell Angelina”, “It’s All Over Now, Baby Blue”, “Seven Curses”, “Forever Young”.
Izvorna americana
U zanos publika je pala kad je Joan izvela obradu “Ima neka tajna veza” Bijelog dugmeta kojom je možda i nesvjesno podcrtala određene srodnosti između američkog tradicionalnog folka i sevdaha.
No, najinteresantnija je bila kad se primakla takozvanim jug-bendovima u “Give Me Cornbread When I’m Hungry” Johna Faheya, mistici apalačijanske glazbe u “Lily Of The West”, countryju kroz “Long Black Weil” Leftyja Frizzella i vlastitu “Diamonds & Rust” te izvornoj americani u “The Night They Drove Old Dixie Down” The Banda.
Stilski raznovrsna
Lijepa, stilski raznovrsna i ugodna večer uz Joan Baez za zreliju, ali i mlađu publiku, koja nije imala razloga zamjeriti joj što njezin sopran nije više tako čist i poletan kao prije pedesetak godina, dovršena je uz hitsorijski važne “Imagine” Lennona i “Blowin' In The Wind” Dylana.