Tradicija komornog muziciranja u Zagrebu dulja je od jednog stoljeća. Upravo u ovoj sezoni Zagrebački kvartet obilježava 100. godišnjicu, Zagrebački solisti prešli su 65., a Hrvatski barokni ansambl broji 20 godina od utemeljenja.
Svaki od njih ima svoj specifični profil, svaki svoju publiku, ponekad i onu miješanih interesa koji će se protegnuti od barokne i glazbe predklasičnoga naslijeđa preko romantike sve do suvremenih skladbi i autora. U tom društvu najmlađi Hrvatski barokni ansambl ujedno je i najzanimljiviji, posve u skladu sa svjetskom ekspanzijom barokne i predklasične glazbe u svijetu koja je zadnjih desetljeća otvorila dveri ako ne baš nepoznatoj, a ono zasigurno manje poznatoj europskoj glazbi dalekih korijena.
Paralelno s repertoarom počinje i znatiželja spram zvukovne i interpretativne moguće istinitosti glazbe 17. i 18. stoljeća koja je zasigurno u izvornome obliku zvučala drugačije na glazbalima tih razdoblja, od one koja se svirala na modernim instrumentima. Obaviještenost putem snimaka, seminara, studija i suradnje sa specijalistima za tu vrstu glazbe dovela je, zahvaljujući talentu, entuzijazmu i upornosti aktualne voditeljice ansambla barokne violinistice Laure Vadjon do današnje legitimacije ansambla. Nastavila je put jednog od utemeljitelja pokojnog Saše Britvića, oplemenivši ga i stalno obogaćujući novim mogućnostima i spoznajama.
Prvi od koncerata jubilarne 20. sezone održan u Hrvatskom glazbenom zavodu 27. listopada donio je program “Putovanje Italijom od Napulja do Milana - Nord & Sud” pod umjetničkim vodstvom jednog od prvaka specijalista za talijanski barok violinista i dirigenta Enrica Onofrija. Ideja je bila predstaviti dvije udaljene sredine koje su na podjednak način sredinom 18. stoljeća pridonijele prijelazu kasnoga baroka u klasicizam stvarajući identitet tadašnje glazbene Italije iz koje je crpio i bečki simfonijski klasicizam na primjeru Haydnova učitelja Napolitanca Nicole Porpore, a zatim preko Haydna, jednog od Mozartovih učitelja i dalje, u zamršene puteve europske glazbenosti.
G. Battista Pergolesi, A. Scarlatti, F. Durante i G. Sammartini prešli su taj put od Sjevera do Juga Italije u odabranu programu Koncerata za gudače, Concerta grossa i ranih simfonija edukacijski i umjetnički poletno, u tek naizgled ležernome ozračju iza kojeg je skriven veliki rad i disciplina koji danas prelaze entuzijazam pretvarajući ga u utemeljenu umjetničku ozbiljnost pretežito mlađih glazbenika.