Kad se ugase reflektori, kamere i mikrofoni, osuši tinta novina s fotkom pobjednika ili pobjednice na naslovnici, a za njima i fertutma internet portala koji u stopu prate talent-show natjecanja kao da im život ovisi o tome, postavlja se pitanje kako se barem malo dulje zadržati na drugoj strani imaginarnog pop-ogledala.
Bilo je na desetke, možda i stotine puta tako u talent-show programima Simona Cowella i inačicama srodnih natjecanja diljem globusa. U dance-popu su dulje od jedne sezone zapjevale i zaplesale Leona Lewis, Carrie Underwood, Nicole Scherzinger, Fifth Harmony i Jennifer Hudson.
Sudbina talenata
Bilo je i drugih, no najdalje su dobacili nezaposlena engleska kućanica Susan Boyle, koja je rasplakala milijune izvedbama evergreena kakve je u pratnji revijalnog orkestra snimala i za solističke albume milijunskih naklada, a potom i One Direction koji su oživili popularnost boy-bendova 90-ih.
Stotine i tisuće takvih pale su u zaborav već prvoga radnog dana nakon finala talent-showa, a prvi koji je u nas pobijedio u jednom takvom programu - Story Supernova Music Talents 2003. godine - bio je Rafo iz Ploča. Nakon istog natjecanja oformljen je i boy-band Saša, Tin i Kedžo. Bili su i na Dori 2005. godine, ali ih nije krenulo pa je Saša, kao i Rafo, s vremenom postao voditelj na jednom radiju. Ludo nas je zabavio prošle sezone u “Tvoje lice zvuči poznato” u kojem sada gledamo Kedžu, a što je s Tinom, nemamo pojma, ali teško da se sve te imitacije, ma kako spretne bile, mogu zvati glazbenom karijerom. Iz spomenute plejade Nera (Stipičević) je završila u teatru, Ivana (Radovniković) u trećoj ligi estrade, a jedina koja je iz tog i drugih sličnih natjecanja uspjela nešto napraviti je vlasnica rijetko sofisticiranog, senzualnog i erotičnog glasa na našoj glazbenoj sceni Natali (Dizdar) koja je za svoje albume uspjela privoljeti primjerene i ugledne suradnike poput Davora Viduke i Coca Mosquita, Matije i Arsena Dedića.
Kako, dakle, pronaći adekvatne pjesme i njima pokrenuti respektabilnu karijeru nakon završetka ovog ili onog talent-showa, pitanje je koje muči ne samo pobjednike i finaliste takvih natjecanja, nego i diskografe i menadžere na zadatku pretakanja warholovskih “petnaest minuta slave” u nešto dulji period. Nije isto u izravnom TV prijenosu zaokupiti pažnju javnosti izvedbom starijeg ili novijeg hita, a onda isto ponoviti pjesmama s kojima će se publika - osim ako posrijedi nisu evergreeni kakve je Susan Boyle, jer je to u skladu s njenim glasom i pojavom, nastavila pjevati i na albumima - sresti prvi put.
Izvedba sevdalinke
U našim okolnostima nitko se s tim pitanjem u toj mjeri nije susreo kao što se to dogodilo 24-godišnjoj Nina Kraljić iz Lipovljana nakon pobjede u prvom “The Voiceu”. Em je “The Voice” dosad bio najozbiljnije i najambicioznije postavljen talent-show u nas, em je Nina mnoge, pa i ovog čovjeka koji teško podnosi talent-show programe, osvojila senzibilnim glasom i podjednako tankoćutnim izvedbama odabranih pjesama, em je ubrzo nastupila i na Eurosongu. Ako sam nekome, nakon Natali Dizdar, od sveg srca poželio da nakon pobjede u ma kojem talent-showu ostvari upečatljivu karijeru, onda je to bila Nina Kraljić, pogotovo nakon potresne izvedbe prekrasne “Što te nema”, najpoznatije nam iz opusa preminule Jadranke Stojaković. Nini to želim i sada, premda gledateljstvo Eurosonga 2016. nije nagradilo “Lighthouse” austrijskih autora. Dapače, britanski gledatelji Eurosonga uglavnom su je smatrali napornom za slušanje, a i u krugovima hrvatskih skladatelja i tekstopisaca bilo je onih koji su se veselili podbačaju na Euroviziji.
U tom se trenu, najjasnije dosad u nas, vidjela razvalina između izvedbe hita s jednog talent-show programa i pokušaja stasanja nove skladbe u hit ili pjesmu za pamćenje, čak i ako Eurosong već godinama nije ni drugačiji, a ni važniji od “The Voicea” jer živimo u reality-show kulturi u koju spadaju obje navedene TV emisije i nepregledan niz drugih. No, za uspjeh na dulji rok publika traži i pamtljive pjesme, a ne samo instantnu TV slavu pa kako se tom problemu dovinula Nina Kraljić, odnosno njezin tim? U skladu s očekivanjima, barem mojim, jer je sevdalinka “Što te nema” u osjećajnoj klavirskoj pratnji Matije Dedića i na Nininu debi albumu “Samo” najupečatljivija pjesma, baš kao i u okviru njenih izvedbi u “The Voiceu”. Bez greške, a s jako puno naglašenih, ali i iskrenih emocija. Nina takve pjesme najviše osjeća i najljepše prezentira. Na tom su tragu i “Tica lastavica” i međimurska “Dej mi bože” koju je svojedobno snimila i Dunja Knebl pa je čujno i kako Nina, sukladno prvom dojmu, naginje Lidiji Bauk i Nini Romić, a to sugerira i ovitak Kreativnih ovčica.
Sličnost s Enyom
Kad je nastupila na Eurosongu, napisao sam da “Lighthouse” podsjeća na pjesme kakvima je irska kantautorica Enya žela enormne uspjehe od kasnih 80-ih do početka novog milenija. Na tom tragu autorske pjesme Ines Prajo i Arijane Kunštek u produkciji Tihomira Preradovića i Ivana Popeskića, kao i “Lullaby” i “Lay You Down” koju Nina potpisuje s austrijskom autoricom Taniom Saedi, ugodno su se smjestile uz obrade tradicionala.
Navedeno vrijedi i za “Negdje”, kao i za verziju na hebrejskom (“Ata Ey Foshehu Sham”), ostvarenu u suradnji s izraelskom pjevačicom Eden Barzilay. Doduše, mješavina hrvatskog, engleskog i hebrejskog, kao i pokušaj da se stope tradicionalna i modernija stremljenja, sevdalinka i međimurska popijevka s keltskim harmonijama i atmosferom fada, šansona i pop s natruhama jazza i klezmera, odnosno lokalni etno-štih i globalni etno-beat čine da se “Samo” više doima poput “urbi et orbi” objave i stilskog kolaža jedne talent-show pobjednice, nego poput cjelovitog albuma već formirane pjevačice i autorice.
Mjestimice ima i kiča kakvog nije bila lišena ni Enya, povremeno se doima da pjeva manje-više na isti način ili ne uspijeva uvijek posredovati emociju. Ipak, ako će Nina, s mentorom Jacquesom Houdekom ili bez njega, broditi uglavnom estradnim i vodama koji s njima graniče, album “Samo” je u tom i takvom moru solidan etno-pop prvijenac pjevačice koja ima fascinantan glas, pristojan glazbeni ukus i zasad kompatibilne suradnike.