Nešto prije negoli je korona poharala Italiju, Ratko Zjača, zagrebački jazz gitarist s profesurom u Rotterdamu, ponovo je navratio u Forli da bi snimio novi album sa svojim Nocturnal Four kvartetom.
U istom je gradiću snimio i prethodni album “Life On Earth” (2018), uz Stefana Bedettija na saksofonu, Renata Chicca za orguljama i Antoniom Sanchezom za bubnjevima. Sancheza, ovjenčanog Oscarom za glazbu iz filma “Birdman” i bubnjara Pata Methenyja, zamijenio je također renomirani američki bubnjar John Riley koji je svirao s teškašima jazza poput Stana Getza, Milesa Davisa, Milta Jacksona, Dizzyja Gillespieja, Joea Lovana i drugima, a od 1992. godine i kao član slavnog Vanguard Jazz Orchestra.
Privoliti na suradnju takve glazbenike, i to tako da im se “nametnete” kao lider sastava i glavni autor skladbi, znači da je Ratko tijekom karijere, kao gitarist i kompozitor, izgradio ugled kakvim se internacionalno može pohvaliti nevelik broj hrvatskih jazz glazbenika.
No dok je “Life On Earth” bio fusion album čije su kompozicije porijeklo vukle koliko iz jazza, toliko i iz rocka i etna, novi album “Light In The World”, barem po mom sudu iako sebe smatram nedovoljno upućenim u arhivsku građu jazz glazbe, podsjeća na “gitarističke” jazz albume iz 60-ih. Toj promjeni vjerojatno je pridonio i John Riley, jer Ratko ističe kao mu kao gitaristu “bubnjar predstavlja najvažniju osobu u sastavu”, no bilo bi nepravedno zanemariti “dijaloge” koje Zjača vodi s Bedettijem i Chiccom.
Osobno mi se najviše dopada na Zjačinom novom albumu s Nocturnal Four što ne srlja u fuzije, samo radi toga da nešto “tali”, nego što iza njegovih elegantnih i gustioznih “vrludanja” stoji čvrst autorski rukopis i promišljanje električne gitare u jazzu kao senzibilnog instrumenta kojim, unatoč nepobitnom sviračkom majstorstvu, ne guši “pratnju” i kreativni doprinos prokušanih kolega. Stoga je “Light In The World”, nazvan tako jer je objavljen usred koronaške karantene kad je svakome trebalo malo svjetla na kraju tunela, tečan i opušten album.
Zjača je istovremeno objavio i “kompilacijski” album “The Places You Will Go” na kojem mu društvo prave Randy Brecker, Steve Gadd, Johna Patitucci, Miroslav Vitouš, Adam Nussbaum, Simone Zanchini, Stanislav Mitrović i kolege iz Nocturnal Four i ZZ Quarteta.
Spomenuti album pruža uvid zašto je Ratko stekao ugled “esperantista jazza” i pobornika “glazbe bez granica”, ne samo kao elokventan glazbenik, kompozitor i profesor, nego i kao strastveni globtroter.