Jazz zvijezda

Kurt Elling: Svaki put kada pjevate na koncertu riskirate. To je i smisao bavljenja jazzom

Planiram održati program nabijen swingom, sa skladbama koje odražavaju moć i opseg formata big bendova. Volim pjevati glasno i volim čvrsto swingati, kaže pjevač koji u Lisinskom nastupa sa ZJM Big Band koji dolazi iz Makedonije

 Anna Webber
Jedan od najvećih jazz-pjevača današnjice uoči svog nastupa u KD Lisinski 7. studenoga govori o svojim glazbenim i književnim uzorima

"Jedan od najvećih jazz-pjevača svih vremena", kako piše The Guardian, ovogodišnji dobitnik nagrade Grammy, Kurt Elling će 7. studenoga održati koncert u Velikoj dvorani Lisinski. Ugledni su ga kritičari i čitatelji cijenjenih časopisa poput DownBeat i Jazz Times nebrojeno puta svrstali u sam vrh ljestvica najboljih jazz-pjevača. Osmerostruki je dobitnik nagrade Udruge jazz-novinara za najboljeg jazz-pjevača i dobitnik nagrade "Billie Holiday" pariške Jazz-akademije. The New York Times proglasio ga je "najistaknutijim pjevačem našega doba", a The Washington Post je napisao da "od sredine 1990-ih u jazz-glazbi nema pjevača tako odvažnog, dinamičnog ili zanimljivog kao što je Kurt Elling".

Na njegovu karijeru snažan je utjecaj imao njegov otac koji je bio je zborovođa. Kroz njegovo djelovanje upoznao se s glazbom i dobio prvu poduku iz pjevanja. Tako je odmah naučio osnove pjevanja, upoznao se s vokalnim repertoarom i proniknuo u ustroj glazbenih djela.
Već tada, kao dijete, pjevao je mnoga raznovrsna djela. U izvedbi istog djela pjevao bi sopran, alt, tenor i bas i tako upoznavao strukturu glazbenih djela. Također je važno bilo to što je od oca naučio kakve osjećaje i shit glazba može pružiti. Nešto od tog senzibiliteta ispoljava se i u njegovom današnjem stvaralaštvu. Upravo iz tih razloga bavi se jazzom.

Nastupajući sa zborovima pjevao je sve, od Poulenca i Ravela preko Bacha do norveških skladatelja, Arvoa Pärta, djela skladatelja dvadesetog stoljeća. Također, pjevajući u zborovima razvijao je svoj glas, naučio pjevati glasno i tiho, naučio kako se s lakoćom kretati između glazbenih opsega i međuprostora. Danas, osim jazz standarda, izvodi i skladbe modernijih autora rijetko izvođenih u vokalnom jazzu, poput Pata Methenyja, Johna Coltranea, Joea Zawinula, Herbieja Hancocka, Courtneyja Pinea, Bobbyja Watsona. Na repertoaru ima i vlastite skladbe s tekstovima za koje nadahnuće crpi iz djela svjetskih književnih klasika poput Rainera Marie Rilkea, Marcela Prousta, Jacka Kerouaca, Rumija, Pabla Nerude i Kennetha Rexrotha.

Ovo će biti njegov drugi koncert u Zagrebu, a četvrti u Hrvatskoj. Prvi put je nastupio 2008. u ZKM-u na 4. Vip Zagreb Jazz Festivalu, a isti organizator, Dražen Kokanović, doveo ga je 2010. i 2012. na jazz festival u Rovinj. Koncert u Lisinskom Kurt Eling će održati uz ZJM Big Band koji dolazi iz Makedonije. S velikim jazz pjevačem razgovarali smo putem maila.

Gospodine Elling, veselimo se vašem ponovnom dolasku u Zagreb. Sjećate li se svog prvog nastupa u našem gradu?
Naravno. Bilo je uzbudljivo, osjećao se veliki entuzijazam, divno ste nas prihvatili. Sjećam se da smo bili okruženi mladim ljudima, a prisutni su bili oduševljeni našim nastupom. Jedva čekamo da ponovno nastupimo pred istom, ali i novom publikom. Želimo pokrenuti ljude, potaknuti ih da se smiju i raduju.

Kako se pripremate za koncert s big bandom s kojim dosad niste nastupili?
Planiram održati program nabijen swingom, sa skladbama koje odražavaju moć i opseg formata big bendova. Volim pjevati glasno i volim čvrsto swingati. Navikao sam raditi s big bandovima s kojima se prvi put susrećem. To je dio jazz kulture, ushita bavljenjem njome, način upoznavanja s drugim glazbenicima. Poznajemo li taj jezik, možemo istog časa ostvariti komunikaciju s drugim glazbenicima, bez obzira na to iz koje zemlje dolaze, bez obzira na to kojim jezikom govore - jer tada govorimo jezikom jazza! Stoga to neće biti rizik, već zadovoljstvo, iako uvijek nastojim riskirati. Svaki solo ima elemente rizika, svaki put kada pjevate na koncertu riskirate. To je sastavni dio i smisao bavljenja ovom glazbom. To daje snagu, trebalo bi biti uzbudljivo, a ponekad i pogriješite. To je vrlo uzbudljiv i snažan osjećaj. Jako je zabavno. To je mnogo energije.

Koje su posebnosti pjevanja uz big bendove?
Shvatio sam da kvaliteta bubnjara uvelike odlučuje hoće li svirka proći dobro ili ne. Ako bubnjar nije duboko upoznat sa stilom, ne može skinuti pogled s partiture i ne slijedi me, ili mu na drugi način nedostaje "vatrenost", tada je cijeli show u opasnosti od urušavanja, a ja moram raditi mnogo više. S druge strane glazba koja je napisana za big band nije promjenjiva, ne može se mijenjati na licu mjesta, dok s malim postavama, jednim signalom, jednim glazbenim znakom, sve se može promijeniti u nešto što niste očekivali.

Kako se prilagođavate nastupima s big bandovima i suradnjama s aranžerima?
O tome kako se nositi u tim situacijama učio sam od svakog sjajnog pjevača koji mi je prethodio. Posebno sam bio blizak s Jonom Hendricksom i naravno Markom Murphyjem, ali i Andyja Beya, Nancy King i Sheilu Jordan smatram svojim mentorima. Tu je i Louis Armstrong. On je izvor. Učinio je sve i sve je to učinio bolje i prije nego je itko drugi uopće pomislio na to. On je započeo većinu toga za jazz pjevače, on je kamen temeljac za ono što mi činimo. Postavio je standarde. Budući da je bio instrumentalist, razmišljao je na način instrumentalista, imao je mentalitet instrumentalista, imao je sposobnost dosljednog razmišljanja kada bi improvizirao kao pjevač. To je sastavni dio njegove velike privlačnosti, nešto što ne možete odvojiti od zvuka njegova glasa, od zvuka njegove trube. On je sve to započeo. Vokal u jazzu je poseban. To je jedna od najzahtjevnijih uloga u kojima se pjevač može iskušati - tehnički i konceptualno. Zato je važna dobra sinergija s aranžerom. Aranžer je treća noga stola. Imao sam veliku sreću što su neki od najboljih aranžera na svijetu doprinijeli razvoju mojih mogućnosti. Izvodim aranžmane Boba Mintzera, Johna Claytona, Michaela Abenea, velikog Bennyja Cartera i samog Dukea Ellingtona.

image

Jazz se nastavlja kotrljati unatoč raznim nedaćama. Ljudi misle da jazz treba biti vidljiviji, da pati, ali oduvijek ga je slušala manjina, objašnjava američki pjevač

Anna Webber

Kako su na vašu karijeru utjecale sve te nominacije za Grammy i dva osvajanja te nagrade, prva mjesta u DownBeatu...?
Sigurno je da nisam najslavnija osoba na jazz sceni. Dianne Reeves je maestralna pjevačica. Osim što je divna umjetnica, ona je i puno, puno poznatija. Također Diana Krall, Dee Dee Bridgewater, a prisutni su i mnogi drugi pjevači. Čak i ako ne spomenemo Jona Hendricksa koji je dugo bio na sceni i koji je izmislio mnogo toga, kao i Mark Murphy. Preko Murphyja sam se upoznao s Kerouacovom umjetnošću. Tada sam naučio da jazz glazba nije ograničena samo uobičajenim glazbenim elementima nego i ritmom i glazbom koji su prisutni u izgovorenim riječima. Kerouac se opčinjeno pokušavao približiti jazz glazbi nastojeći postići osjećajnost svojstvenu jazz glazbenicima. Murphy mi je pokazao da je to još jedan segment onoga što jazz glazbenici mogu iskoristiti za svoj rad, a ja sam nastavio istraživati kako bih se razvijao i u tom smjeru. Samo nastojim raditi ono dokle sežu moje mogućnosti i dati od sebe ono najbolje na nastupima u okvirima mojih mogućnosti.

Što vam znači nagrada "Billie Holiday", posebice zato što nosi njezino ime?
Bila je jedan od utemeljitelja jazz pjevanja. U glazbu je donijela vlastitu osjećajnost. Naučila nas je kako izvoditi glazbu koja predstavlja isključivo određenu osobu. Uvijek me raduje kad je moje stvaralaštvo prepoznato u svijetu. U proteklom sam razdoblju dobio nagrade u nekoliko zemalja: Poljskoj, Njemačkoj, gdje sam dobio Echo Jazz Award, Škotskoj, gdje sam dobio njihovu nacionalnu nagradu. Laskaju mi ta priznanja jer znam da je moj rad primijećen. To je dokaz vrijednosti mojih dostignuća. Veseli spoznaja da moja glazba ispunjava živote ljudi. To mi je poticaj da i dalje pjevam za njih.

Jedna od važnih stvari koje radite je transkripcija sola, na primjer Dextera Gordona. Zašto ste odabrali "Body and Soul", zašto Dextera Gordona i na koji način želite predstaviti tu glazbu na vlastiti način?
To je zadivljujuća umjetnička forma koji sadrži mnoge mogućnosti što još nisu istražene - semantički, konceptualno i na način progresivnih umjetnika, kojih se, primjerice John Hendricks nije nužno dotakao, za koje Eddie Jefferson nije skladao. To je mnogo odličnih sola koja želim odsvirati i otpjevati. Postoje mnoge aktualne teme koje možemo obrađivati. Biram skladbe koje me privlače, koje zvuče sjajno, koje me mame na pjevanje. Neke moram prekrojiti prema svojem glasu ili afinitetima i mogućnostima glazbenika iz benda, kako bi glazbu i stihove najučinkovitije prenijeli publici. Radi se samo o tome da je skrojeno po vašoj mjeri.

Jedan od elemenata vaše glazbe je scat. Zašto vam je važno izražavati se na taj način?
Scat je isto što i improvizacija melodije, isto kao kad saksofonist ili trubač ili pijanist sviraju svoj solo. Napravite domaću zadaću kako biste razumjeli strukturu kompozicije i potom učite kako kreirati melodiju oko te strukture. Svaki pjevač ima vlastiti fond samoglasnika kojima se služi. Postoje manja odstupanja, ali to je osnova zamisao. Slušao sam Wyntona Marsalisa u scat izvedbama. On je mogao skinuti koga god je poželio i odscatati ga s pozornice bez trunke napora, a to je iznenađujuće.

Koja je pozicija jazz glazbe danas u Americi, dugo nije bila prepoznata kao važan dio američke umjetnosti?
Jazz se nastavlja kotrljati unatoč raznim nedaćama. Ljudi misle da jazz treba biti vidljiviji, da pati, ali oduvijek ga je slušala manjina. U kratkom razdoblju velike popularnosti, dok su bili popularni big bandovi i kada je swing bio u trendu u čitavom svijetu, barem u zapadnom svijetu, u tom kratkom razdoblju glazba se dalje razvijala i ljudi su bili izloženi različitim vrstama glazbe. Stoga, za mene to nije pitanje koje mi noću neće dati spavati, jer uvijek će biti ljudi koje će privlačiti inovacije, određen feeling, stanovit način komunikacije i određeno eksperimentiranje. Ti će nas ljudi pronaći.

Kako ste kao upravitelj i potpredsjednik National Academy of Recording Arts and Sciences sudjelovali u produkciji dodjele nagrada Grammy?
To je volonterska funkcija. To je organizacija koja ne organizira samo dodjelu nagrade Grammy već i mnogobrojne dobrotvorne priredbe za glazbenike, omogućujući im zdravstveno osiguranje za hitne slučajeve, za potrebite glazbenike. Također radi na arhiviranju zvukova i značajnih snimaka. To je organizacija koja čini mnogo dobra. Bila je to i prilika za upoznavanje velikog broja ljudi i za napraviti nešto dobro.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. srpanj 2022 10:47