Kvartet Papandopulo čine četvorica vrhunskih saksofonista i glazbenih pedagoga: Nikola Fabijanić, sopran saksofon, Gordan Tudor, alt saksofon, Goran Jurković, tenor saksofon, i Tomislav Žužak, bariton saksofon, koji su česti gosti na uglednim glazbenim festivalima.
Od recentnih veoma zapaženih nastupa izdvaja se onaj na otvaranju 6. festivala Izlog suvremenog zvuka za koji su dobili Diplomu “Milka Trnina”. Ističe se i sudjelovanje na 3. međunarodnom berlinskom glazbenom natjecanju gdje su u kategoriji profesionalnih komornih sastava osvojili prvo mjesto i dodatnu nagradu njujorške koncertne agencije Manhattan Concert Artist Award te tako nastupali u dvorani Berlinske filharmonije.
Stvaranje buke
Nastup na 71. Dubrovačkim ljetnim igrama 16. kolovoza u Atriju Kneževa dvora Kvartet Papandopulo je započeo “Kvartetom” Pierre-Maxa Duboisa, jednim od temelja literature za saksofon. Vedri ugođaj prvoga stavka Ouverture dao je naslutiti ugođaj cijeloga koncerta. Pjevne melodije u fugatu drugog stavka Doloroso još bi ljepše odzvanjale Atrijem Kneževa dvora da je dinamika bila tiša, a s istom bi dinamikom u četvrtom stavku dobili veći kontrast Andante uvoda naspram Presta kojem su odlično odabrali tempo.
“Tintamarre” Régisa Campa Tomislav Žužak je najavio kao nered, u veoma široko shvaćenom smislu, te kao glazbu s ulica Mediterana. “Tintamarre” ima veze s francuskim običajem stvaranja buke improviziranim glazbenim instrumentima. Od četiri stavka, koliko ih ima skladba “Tintamarre”, slušali smo Vivace i Presto. Po odličnoj komunikaciji Kvarteta tijekom izvedbe “Triju scena” Gordana Tudora, nastalih prošloga ljeta, moglo se zaključiti da je skladba napisana baš za njih četvoricu. Djelo je najbolje opisao sam skladatelj kao tri stavka proizašla iz improvizacije.
Ironični karakter
“Tri studije” Borisa Papandopula, koje čine izbor su iz “Osam studija za glasovir”, već su puno puta svirali u obradi Ivana Batoša. Da su stavak Allegro vivace započeli oštrije odmah bi do izražaja došao ironični karakter toga valcera, kojeg dokraja nije nedostajalo. Tako bi uz malo više ritma tanga u prvim taktovima u dionici bariton saksofona Tempo di tango bi bio odmah jasan kao i u ostatku stavka.
U trećem stavku Vivacissimo, Kvartet je s puno snage izvukao staccata, motoričnost stavka i kromatiku. Energije nije nedostajalo ni u novoj skladbi Petra Obradovića “Petrichor”, koja se temelji na riječima dubrovačkog redatelja Davora Mojaša, a sam naziv skladbe znači miris kiše koja je pala nakon dugog suhog i toplog razdoblja.
Dubrovački skladatelj Petar Obradović, koji je nastup pažljivo pratio iz publike, za svoju je skladbu nagrađen velikim pljeskom. Scene i mirisi Mediterana začinjeni su humorom na kraju koncerta. Vedri humor i ozbiljna sviračka tehnika odlike su Kvarteta Papandopulo.
Koncert su završili najljepšim ulomcima iz Rossinijevih opera i pjesme-tarantelle “La Danza” u obradi Gaetana di Bacca, a kao dodatak su još izveli skladbu “Ausencia” Gorana Bregovića u obradi Tomislava Žužaka i poznati “Patchwork” Philippa Geissa.
Mogućnosti saksofona
Kao što je program sastavljen od saksofonističke lektire i djela suvremenih i hrvatskih skladatelja, a najavljen kao željezni repertoar, bio siguran izbor programa za ovaj koncert, tako je hvaljeni i nagrađivani Kvartet Papandopulo bio nepogrešiv izbor za ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre gdje se prednost dala domaćim glazbenicima.
Kvartet Papandopulo koji publiku upoznaje s bogatim izražajnim mogućnostima saksofona svojim nastupom nikada ne razočara, pa tako nisu razočarali ni ovaj put u Dubrovniku.