Već sam u Jutarnjem pisao o zašto je “A Star Is Born” s Lady Gagom i Bradleyjem Cooperom u naslovnim ulogama bolji od verzije iz 1976. godine s Barbrom Streisand i Krisom Kristoffersonom. A i o tome zašto je soundtrack album iz najnovijeg rimejka tog filma jedan od (naj)boljih u povijesti takvih glazbenih izdanja. I u tom smislu mi je drago - jer ipak bi bilo previše za očekivati da je Oscara, pored “Zelene knjige”, osvojio kao najbolji film - što je barem pjesma “Shallow” zasluženo osvojila žuđeni zlatni kipić. Time su se i Lady Gaga i Bradley Cooper, kao i izvođači i koautori te skladbe, upisali na listu dobitnika Oscara, a u nedjelju navečer održali i nastup koji bi mogao ući u anale najmemorabilnijih u sklopu dodjele, unatoč nizu spornih osvajača kroz povijest, još i danas najprestižnije filmske nagrade.
Tri minute i pedeset sekundi, počevši od ustajanja iz prvog reda i dolaska na pozornicu, bilo je dovoljno da Gaga i Cooper i uživo dokažu zašto je u doba u kojem je pop glazba postala nepodnošljivo plitka, glupa i neukusna, njihova “Shallow” duboka, emotivna i krasna pop, ali istodobno i country i rock pjesma. Posrijedi je klasik kojem su strasnom izvedbom na dodjeli Oscara njih dvoje produbili, odnosno intenzivirali dojam koji na slušatelja ostavlja kad je “samo” sluša. Pa i gleda kao filmsku scenu u kojoj Ally (Gaga), tada još početnica u glazbenom biznisu, dolazi iskusnom Jacksonu (Cooper) na pozornicu da bi joj on postao zaštitnik, ona potom veća zvijezda od njega, a zajedno ljubavni par čiju će sreću dokinuti njegova smrt kao posljedica slave i ovisnosti o alkoholu.
Zapravo, Gaga i Cooper su na Oscaru u te nepune četiri minute “prepričali” film “Zvijezda je rođena”, ali i postigli nešto daleko bitnije. Premda publika i dio medija, zbog te izvedbe i njihovih zaljubljenih pogleda i kretnji tijela te zamalo poljupca na koncu pjesme, sluti da je na pomolu ljubavna veza Coopera i Gage i izvan filmskog platna, osobno bih želio da je drugačije. Ne zato što bih imao nešto protiv njihove moguće ljubavne veze, za razliku od Cooperove supruge Irine Shayk, nego zato što bih volio da su nas njih dvoje “samo” uvjerili da se među njima događa ljubav. Onakva za kakvu se nadam da će se svakome od nas barem jednom u stvarnome životu dogoditi, a da je i dalje posrijedi “samo” perfektna glumačka i glazbena izvedba. Jedna od onih koja predivne pjesme poput “Shallow” i sjajne filmove poput “Zvijezda je rođena” - o dubokoj i strasnoj ljubavi - čine smislenima.
A gledateljima i slušateljima nasušno potrebnima jer svatko normalan želi vjerovati u ljubav kakva se u “Zvijezda je rođena” dogodila Ally i Jacksonu. I kakvu su na dodjeli Oscara u “ljubavnom kemijom” nabijenoj izvedbi “Shallow” oživotvorili Gaga i Cooper, brišući granicu između fikcije i zbilje. U tom smislu daleko više me oduševljava njihova glazbenička i glumačka izvedba u filmu i na albumu “A Star Is Born” nego što me zanima hoće li ili neće njih dvoje kroz tu profesionalnu suradnju, a nakon “znakovitog” nastupa na dodjeli Oscara, postati novi glamurozni ljubavni par Hollywooda. U kojem su granice između filma i života, ionako i odavno, prebrisane. Sjetimo se samo Kathrine Hepburn i Spencera Tracyja, Humphreyja Bogarta i Lauren Bacall, Richarda Burtona i Liz Taylor... I glumci i pjevači su ljudi, zar ne? No velikim glumcima i pjevačima ih čine njihove izvedbe pod svjetlima reflektora i pred mikrofonima, a ne ljubavne veze izvan platna, studija i pozornice.