Razgovor sa Seun Kutijem koji nije krio dobro raspoloženje te je bio otvoren za sve teme proveli smo nakon njegovog nastupa u sklopu drugog dana zagrebačkog Inmusic festivala. Od našeg razgovora do objave intervjua je prošlo tjedan dana, a u međuvremenu je Kuti zbog svoje političke poruke na pozornici Jaruna postao i globalno viralan gdje su snimke njegovog govora pogledali deseci milijuna ljudi.
U 20 minuta razgovora Kuti otkriva što misli o pokretu Slobodne Palestine, kakva je u svemu uloga Europe, ali i zašto je Greta Thunberg, kako otvoreno tvrdi, licemjerni oportunist.
PROČITAJTE VIŠE Slavni bend na INmusicu podsjetio me na djetinjstvo, FIFA-u i - Miroslava Škoru...
Postao si – htio ti to ili ne – nositelj afrobeat pokreta. Netko si tko i dalje promovira afrobeat kao glazbu i kao pokret. Kakav je osjećaj balansirati između afrobeat glazbe i afrobeata kao kulturnog pokreta?
- Za održavanje kulturnog pokreta, pa i glazbe, ne bih želio prisvajati zasluge. Postoje mnogi nevjerojatni bendovi diljem svijeta koji nastavljaju ovu misiju oslobođenja kroz afrobeat. Moramo odati počast velikim umjetnicima poput Dukea Amaya, Newen Afrobeata iz Čilea, Funmilayo Afrobeata iz Brazila, Les Frères Smith iz Francuske i mnogim drugima. Toliko sjajnih bendova ukorijenjeno je u afrobeat ideologiji. Afrobeat je globalni pokret, a mnogi izvanredni glazbenici posvećeni su širenju ove poruke. Ne bih želio prisvajati zasluge samo za sebe. Ja sam dio te velike obitelji i sretan sam što mogu dati svoj doprinos.
Misliš li da publika doživljava afrobeat samo kao zabavnu, plesnu glazbu ili prepoznaje i poruku?
- Mislim da je oboje. Ovo nije specifično za afrobeat, tako je s glazbom općenito. Neki ljudi žele glazbu za svoj um, neki za tijelo, a postoji i treća, posebna skupina koja želi glazbu za um i tijelo. Tu se nalaze afrobeat obožavatelji; oni žele glazbu za um i tijelo.
Jedna od tvojih recentnijih suradnji je s Black Thoughtom iz The Rootsa. Kako je do toga došlo? Kako je bilo spojiti dvije glazbene baštine i kulture u jednom projektu?
- Ne mislim da su hip-hop i afrobeat iz različitih kultura. Oboje su afrička glazba. Mnogi misle da je hip-hop američka glazba jer dolazi iz Amerike, ali stvorili su je Afrikanci. Kad bih uzeo njemački auto u Nigeriju i vozio ga tamo, to ne bi postao nigerijski auto. Naša afrička obitelj je globalna. Ne zato što smo to htjeli, već zato što nas je imperijalizam tako raspršio. Ropstvo nas je raspršilo. Politika našeg postojanja to je učinila.
- Vidim povezanost u Brazilu, Jamajci, Europi, gdje god pronađem svoje ljude. Naša glazba je svugdje ista. Možda zvuči drugačije, ali u srži je ista. Reggae je ono što Afrikanci osjećaju kada su izolirani, daleko od svih. Blues je naša glazba kada smo potlačeni. Dolazi iz dubine duše. Iz iskustva. Ali to je ista glazba. U nekim mjestima postaje blues, kasnije hip-hop, funk. Afrobeat je također ta energija, kada smo potlačeni u vlastitoj zemlji. To je ista kultura. Tako se povezujem globalno, prepoznajući svoje ljude.
Tijekom nastupa rekao si kako „ne možemo spasiti druge dok ne oslobodimo sebe“. Koja je razlika između spašavanja i oslobođenja?
- Oslobođenje je za narod. Spas je za Isusa. Spas je za mesiju. Elita misli da smo mi, narod, nemoćni, glupi, bezosjećajni, neuki. Oni vjeruju da se ne možemo sami pomoći. Da ne možemo biti slobodni, jer samo oni mogu misliti i govoriti nam što da radimo. Oni su tu da nas spase. Ali oslobođenje je posao naroda. To je revolucija. Da bi radio na oslobođenju, moraš počiniti klasno samoubojstvo, pogotovo ako dolaziš iz privilegiranog sloja. Prvo moraš napustiti svoju klasu i biti s narodom. Tada zajedno radimo na oslobođenju. To je razlika. Oslobođenje je za narod. Spas je za Isusa.
Mogu li ljudi u Hrvatskoj prepoznati slične probleme kao u Nigeriji, Kongu ili Ugandi? Postoji li zajednička borba?
- Da. Ljudi diljem svijeta mogu se povezati, ako postanu klasno svjesni. Jer klasna borba, kako ju je nazvao Kwame Nkrumah, najveća je borba čovječanstva. Čim radnici svijeta shvate da nas bogata nekolicina manipulira uvjeravajući nas da smo bolji ili lošiji od drugih i da nas drže u stalnoj konkurenciji, njihovoj vladavini će doći kraj. Jedini način da se to suzbije je postati klasno svjestan. Prihvatiti revolucionarne socijalističke ideale koji nas stavljaju uz narod. Jedna od velikih prijevara elite je ta što su uvjerili zapadnog radnika da, dok god ima dobar posao, sve je u redu. Ne bi ga trebalo zanimati razaranje koje taj posao uzrokuje. Ali sada mu i taj posao uzimaju. Pa shvaća: ‘Vau, prevaren sam.’ Shvati da elita ne radi ni za koga osim za sebe. Shvati da je njegova potreba za preživljavanjem ista kao i čovjeka u Africi, Kini, Indiji, bilo gdje na svijetu. To je klasna svijest. To je jedinstvo čovječanstva.
Jesi li zadovoljan situacijom u Nigeriji?
- Ne, naravno da ne. Borba je svugdje u svijetu, brate. Pogotovo u Africi. Nema zemlje u Africi koja nije zrela za revoluciju.
Kako gledaš na dolazak ljudi sa Zapada u Afriku s namjerom da pomognu?
- Ne vjerujem u humanitarne akcije kao način spašavanja ljudi. Ako netko dolazi u neku zemlju s ciljem obrazovanja, to je dobra stvar. Eksploatacija je ono što je pogrešno. Nije me briga ako si u mojoj zemlji, ako si tu da pomogneš razvoju, dobrodošao si, jer smo svi dio globalne obitelji. Ali ako si tu da nas iskorištavaš, to je pogrešno. Zato volim Kubu. Kubanska vlada šalje liječnike i učitelje diljem svijeta da pomažu. Nama trebaju učitelji, trebaju nam liječnici. Ono što nam ne treba su bankari.
Putuješ po cijelom svijetu. Koliko zapravo imaš vremena istražiti zemlje koje posjećuješ?
- Uvijek kažem ljudima: odlazim na mnoga mjesta, ali ih ne vidim. Zapravo, nikad nisam nigdje bio. Neke zemlje, poput Brazila, Francuske, SAD-a, UK-a; tamo imamo više vremena pa obiđemo znamenitosti. Ali najčešće sviramo jednu večer i odlazimo sljedeći dan. Volio bih kad bismo imali više vremena pa da se u svim državama zabavimo i stvorimo uspomene. No, sada sam prestar za stvaranje svih tih uspomena.
Na pozornici baš i ne djeluješ staro i umorno.
- Haha, hvala, ali reci to mojim koljenima. Moja koljena ti ne vjeruju.
Tvoja poruka tijekom nastupa je djelovala promišljenije i dublje od običnog uzvikivanja “Free Palestine”. Koliko ti je važno da te ljudi shvate kao iskrenog borca, a ne nekog tko samo slijedi trendove?
- Nisam Greta Thunberg. Nisam ta osoba. Neću se ukrcati na brod s prijateljima da bih “razbio blokadu”. Ne pokušavam privući pažnju svojih prijatelja. Ne govorim ‘Sloboda Palestini’ zato da bih se svidio nekome. Ako primijetim da ljudi ozbiljno pristupaju ovome, kažem što treba učiniti. Ako vidim da ne činimo ono što bi trebalo, ne želim trošiti svoje vrijeme. Kad idem na prosvjede za Palestinu u UK-u, kažem im: moramo se pobrinuti da smanjimo broj glasova za Reform UK (engleska stranka na čijem je čelu Nigel Farage, op. a.). Pitam ih što radite protiv fašista u UK-u? Što radite protiv rasizma? Što radite za prava imigranata? A govorite o Palestini, koja je tako daleko. A ovdje svakodnevno tlačite Arape. Zar ne mislite da to doprinosi činjenici da se bombama ubijaju palestinska djeca?
- Reći ću ‘Sloboda Palestini’, ali Palestina pati zbog imperijalizma. Prava borba nije ‘sloboda Palestini’, već zaustavljanje imperijalizma. Ako zaustavimo imperijalizam, Palestina će biti slobodna. Ali nitko to stvarno ne želi. Jer ne žele izgubiti privilegije koje im imperijalizam daje. Većina ljudi ne mari. Za njih je to Instagram i skupljanje internetskih bodova.
- Ali ja želim da vodimo stvarnu borbu. Kad gledam Europu, gledam izborne rezultate. Svake godine, rasisti dobivaju sve više i više. A istovremeno, svake godine vičete ‘Sloboda Palestini’. Odlučite se. Ne možete glasati za rasiste u utorak, a vikati ‘Sloboda Palestini’ u četvrtak. To je ludost. Vaša djeca viču ‘Sloboda Palestini’, dok roditelji glasaju za ‘Ubij Palestinu’. Razgovarajte međusobno. Dogovorite se što želite. Jer kad to radite, činite da se mi na globalnom jugu osjećamo kao budale. Taman kada počnemo vjerovati kako vam je stalo, shvatimo da se ništa ne događa.
Komentari
0