Jednom sam napisao u vezi hrvatskih nastupa na Eurosongu, no nakon pobjede Leta 3 s "Mamom ŠČ!" na nedavno održanoj Dori tu tezu očito valja ponoviti. Ako ideš na natjecanje za najbolji ajvar, onda šalješ ajvar, a ne pekmez od šljiva. I zato je dobro da je Hrvatska napokon odučila poslati ajvar, a ne pekmez od šljiva. I to jebeno ljuti ajvar kakav će u kontekstu ovogodišnjeg Eurosonga predstavljati nastup Leta 3 s "Mamom ŠČ!". Jer, ako nakon Dore već i BBC "posebno pazi" da se u Liverpool ne prošvercaju "teme poput nečije vjere, političkih ili ratnih poruka", onda je Let 3 dio posla već obavio. Kako god Hrvatska posredstvom Leta 3 prošla na Eurosongu - definitivno neće proći nezapaženo. Ako su u nastupu, zaključujem iz novinskih tekstova, najspornije kartonske rakete koje nosi "lik u crnoj mantiji", onda će biti dovoljno - evo prijedloga - promijeniti mu mantiju iz crne u roza boju, a u rukama neka umjesto dvije kartonske rakete nosi dva kartonska spolovila na kojima će biti ispisana stara poruka Leta 3 "*urcem u čelo".
No ovdje valja postaviti i pitanje zašto na Eurosongu ne bi bili dozvoljene "antiratne" poruke jer prije i poslije svega "Mama ŠČ!" je antiratna pjesma. Ako se ne varam, 2014. godine u jeku ruske aneksije Krima, ukrajinska predstavnica Jamala pobijedila je s pjesmom "1944" o deportacijama krimskih tatara od strane sovjetskog režima zbog Staljinove optužbe da su surađivali s njemačkim nacistima. I prošle godine je popbijedio ukrajinski Kalush Orchestra, vjerojatnije zbog toga što je iz Ukrajine nego zbog pjesme "Stefania". Možda će se netko sjetiti i njemačke eurovizijske pobjednice Nicole koja je 1982. godine u pjesmi "Ein bißchen Frieden", kad je strah od toga da hladnoratovska podjela između NATO i Varšaskog pakta preraste u nuklearni sukob ponovo postala jako prezentna, pjevala "Kao cvijet na početku zime /I kao vatra na ledenom vjetru/Kao lutka koja se više nikome ne sviđa/Osjećam se već nekoliko dana/Tada vidim oblake koji su iznad nas/I čujem krik ptica na vjetru/Pjevam pjesmu zbog straha od mraka/I nadam se da se ništa neće dogoditi". I Nicole je pjevala o ratu. A možda ni ABBA u "Waterloo" nije pjevala o ljubavi nego baš o povijesnoj bitci jer uvodn istihovi glase ovako: "My, my/At Waterloo, Napoleon did surrender/Oh, yeah /And I have met my destiny in quite a similar way".
Dakle, smirite doživljaj s jebenom političkom korektnosti i dozvolite da su Let 3 s "Mamom ŠČ!" jebeno precizno uboli poantu, kako to pojašnjava i profesor s Fakulteta političkih znanosti Hrvoje Cvijanović: "ŠČ (ruski Щ) pjesma Leta 3 o putinovskoj (‘Majci‘) Rusiji, najprimjereniji je estetsko-glazbeni hrvatski odgovor za pjesmu Eurovizije na tekuću rusku agresiju… ‘Mama‘ kao Majka Rusija, a Белару́с (Bjelorus) je inače model traktora… Ukratko, Majka Rusija voli morona - Putina - malog krokodilskog psihopata, koji prijeti armagedonom… Tako to otprilike lirski vide Let3, jedini na hrvatskoj sceni koji su na simboličko-sarkastičan način opjevali rusku agresiju koja oblikuje sudbinu Europe".
Kvaka je u tome što u "Mama ŠČ!" Let 3, jer su iznimno inteligentni i jer majstorski znaju svoj posao, ne spominju ni Putina, ni Rusiju, ni Bjelorusiju nego samo psihopata "zbog kojeg mali čovjek mora ići u rat", traktor kao tek mogući simbol neke zemlje i mamu kao tek mogući simbol neke zemlje koja voli morona. Ako se Rusija i/ili Bjelorusija, a može i Srbija, u tome prepoznaju, njihov problem. I sve to "zakuhano" od strane benda kojem nitko ne može prišiti nikakvu rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju u 35 godina karijere. Upravo suprotno jer Let 3 su, kako bi rekao "AP", odavno "na pravoj strani povijesti".
Stoga "Mamu ŠČ!" BBC zbog takvih stihova ne bi ni smio diskvalificirati, ali ako i diskvalificira, ako recimo ne žele "ukloniti" kartonske rakete pa umjesto njih na scenu iznijeti neki drugi "rekvizit", Let 3 bi tom diskvalifikacijom postigli i više nego da pobijede na Eurosongu 2023. Kako god okrenuli, Letu 3 se smiješi njihov "Bill Grundy moment", odnosno mogući eurovizijski trenutak nalik onome koji se dogodio Sex Pistolsima kad su 1. prosinca 1976. godine uživo "eksplodirali" kod spomenutog, vidno pijanog voditelja emisije "Today" (Thames Television). Provocirao ih je, provocirao i onda uživo dobio "*urcem u čelo". Sex Pistols su već naredno jutro bili "najtraženija roba", a punk promijenio britansku i svjetsku (popularnu) kulturu. Naravno, ništa se tako Letu 3 na Eurosongu 2023 neće dogoditi, no za Hrvatsku je jako ljekovito da su pobijedili na Dori.
Osim što Dora njihovom pobjedom prestaje biti estradno leno, Let 3 su pokazali što se na jednom takvom festivalu - na kojem inače, barem je tako bilo godinama, nitko normalan ne traži dobru pjesmu - može dogoditi kad tamo nastupi izvođač od formata, s imenom i prezimenom, ugledom, mozgom i mudima (ovo potonje je metafora, a ne spolna odrednica) te mnogobrojnim utakmicama u nogama. Onaj, ona ili oni koji ne ovise o milostinji autora spremnih uvaljivati im pjesmuljke o ničemu ili oslonjenih na autore koji ionako ne znaju napraviti ništa doli pjesmuljke o ničemu. Stoga je pravi gušt gledati kako se odjednom nad Dorom skanjuju Ksenija "mama Dore" Urličić koja je drmala zabavno-glazbenim programom HRT-a tijekom 90-ih i Andrija "volim Tonyja" Jarak. Ako vam je do dobrih pjesama, onda ih tražite drugdje, ali ako smo na Dori igrom slučaja dobili pravu i važnu pjesmu, a to "Mama ŠČ!" Leta 3 jest, onda bismo trebali biti sretni što se tako nešto dogodilo. Baš tamo gdje se tako nešto nitko ne očekuje ili ne prepoznaje, kao što žiriji i publika na prošlogodišnjoj Dori nisu prepoznali "No War" Elis Lovrić. Ove godine pak, ima nade i za ovu zemlju, Let 3 su premoćno pobijedili i po glasovima žirija i po glasovima publike. Case closed, rekli bi odvjetnici anglosaksonskog prava, a "mama Dore" neka se žali "mami ŠČ" iz pjesme Leta 3.
Let 3 su dobrih 35 godina bili korektiv ove zemlje u najboljem smislu te riječi. Uporno su i udarnički udarali u neuralgične točke društva; provocirali "moralnu većinu" koju se vazda i svuda, a ne samo u Hrvatskoj, mora provocirati; izvodili fenomenalne performanse; stvarali vrhunsku konceptualnu umjetnost; održavali teatralne rock koncerte; bili spektakularni na velikim pozornicama, ali i u malim klubovima; plijenili pažnju na dodjelama strukovnih nagrada poput Porina i u intervjuima poput onoga u "Nedjeljom u 2" kod Aleksandra Stankovića; činili ovu zemlju boljom, normalnijom, modernijom, progresivnijom. Stoga još više, uz obostranu suglasnost i žirija i publike, raduje "diverzija" na Dori koja kao festival ili TV show nakon pobjede Leta 3 ima priliku krenuti u nekom boljem smjeru od kursa kojeg se drži već tridesetak godina.
Možda se sjećate i statue Leta 3 pod imenom "Angela Merkel sere" iz veljače 2016. godine, uoči objave istoimenog albuma. Tada su se mnogi, vjerjatno ponajviše "AP" koji će koji mjesec kasnije postati premijer, ostali "skamenjeni" jer Angela Merkel, da oprostite, nije mogla srati čak ni kad je kakala na WC-u. Svaka joj je navodno bila od zlata. Danas pak svi političari uzduž i poprijeko EU navode da je Angela Merkel obilno zasrala motku "ovisničkim" oslanjanjem Njemačke, posljedično i dobrog dijela Europe, na jeftini ruski plin. Dakle, basist Damir Martinović Mrle koji je karijeru početo u riječkom punk bendu Termiti i Zoran Prodanović Prlja kao jedan od naših najvećih i najmoćnijih frontmena su i u tom slučaju bili vizionari. Kao i niz puta prije ili poslije "otkrivanja" te statue.
Objavili su Let 3 i deset, pretežito važnih i sjajnih studijskih i live albuma, počevši od "Two Dogs Fuckin‘" (1989) do "Angela Merkel sere" (2016), kojima su mijenjali i sam koncept albuma kao umjetničkog djela i statementa. Najradikalnije u slučaju albuma "Nečuveno" (1997) na kojem uopće nije bilo muzike, čak ni onakve kakvu je Lou Reed utisnuo na konceptualni i od četiri jednolična "dronea" sačinjen "Metal Machine Music" (1975). Album "Jedina" (2000) u doba prije streaminga i dominacije interneta, kad se diskografija dominantno oslanjala na fizičke nosače zvuka, bio objavljen u samo jednom primjerku, da bi tek naknadno bio pušten u slobodnu prodaju.
Ako mislite da su to samo štosevi, baš kao i naziv albuma "Bombardiranje Srbije i Čačka" (2005) kojeg su samo moroni mogli doslovno shvatiti ili naslovi live albuma "Živi kurac" (1996) i "Živa pička" (2008) te naziv kompilacije snimaka iz raznih kazališnih predstava "Kurcem do vjere/Thank You Lord" (2014), onda valja reći da ste posve u krivu. Naime, Let 3 u svom portfelju imaju više važnih i jakih pjesama, a u takve valja ubrojiti i "Mamu ŠČ!", nego većina izvođača koji su se u proteklih dvadesetak godina pojavili na Dori. Stoga, kako god prošli na Eurosongu, jedno je sigurno - Let 3 još dugo neće pasti u zaborav. Previše je toga vrijednog što su ostvarili tijekom karijere da bi nastup na Dori kojeg su "blickrigovski" iskoristili za promociju pred najširom hrvatskom publikom i na Eurosongu pred čijim multinacionalnim i multimilijunskim TV auditorijem definitivno neće proći nezamijećeno utjecao na važnost i značaj Leta 3. Da sam Predsjednik RH odlikovao bih ih nekim ordenom za "zasluge u promicanju hrvatske kulture". Ne zbog subotnjeg nastupa na Dori i predstojećeg na Eurosongu, nego zbog onoga što Let 3 već gotovo četiri desetljeća predstavljaju u korpusu cjelokupne hrvatske kulture i umjetnosti. Velikane avangarde i alternative.