Svojedobno se Zoran Predin s Mar-Django Quartetom, a posljednjih godina i s Django Groupom, nažalost od covida-19 preminulog sisačkog jazz gitarista Damira Kukuruzovića, upustio u niz koncertnih i albumskih prerada pjesama iz svog i repertoara Arsena Dedića. Stoga će pri susretu s albumom "Živo" također slovenskog kantautora Vlade Kreslina, piranskog gitarista Tea Collorija i sastava Momento Cigano usporedba s Predinovim gypsy-swing avanturama automatski pasti napamet, no unatoč sličnostima postoje i razlike. Dok se Predin gotovo posve priklonio tradicionalnom djangovskom gypsy-swingu, premda je i na tim snimkama bilo i bluesa i folka, Kreslin je u pratnji Tea Collorija & Momenta Cigana zaorao šire i dublje, pa i u usporedbi s nekim sličnim putešestvijama Đorđa Balaševića.
Konkretno, oni koji prate Kreslinov rad i poznaju njegov veličanstven autorski opus, nažalost nedovoljno cijenjen i popularan s ove strane Sutle, već nakon jednog slušanja će shvatiti da "Živo" nije samo još jedna gypsy-swing prerada vlastitog kataloga, ali treba biti fer pa reći da to ne stoji ni za Predina. Nakon uvodnog instrumentala "Toni Mitraglia", već "Laganini", a potom i amblematska "Reka" upućuju na to da je zbog doprinosa klarineta (Matej Kužel) i violine (Matija Krečić) te kontrabasa (Jošt Lampert), pa i načina na koji akustične gitare sviraju Teo Collori i Metod Banko jasno da je Kreslin uz pomoć navedenih izvrsnih glazbenika nakanio svoje pjesme postaviti bitno šire.
U više navrata sam s Kreslinom o tome razgovarao na konto nekih njegovih albuma i koncertnih izvedbi, a i "Živo" potvrđuje da taj veliki kantautor može biti uvjerljiv ne samo u fundamentalnom rock izričaju, kao "slovenski Dylan", nego da svoje skladbe zna voziti na relaciji od čardaša i slovenskih etno strujanja preko apalačijanskog folka do misisipijskog bluesa, a ovdje i do bluegrassa i njuorlinškog dixieland jazza, pa i klasične glazbe. Stilovi na stranu, Kreslinovi standardi poput spomenute "Reke", "Ptiča", "S tabo je izi", "O, Vrba" (na stihove najvećeg slovenskog pjesnika Francea Prešerna), "Dekle moje", "Kaj naj ti prinesem draga", "Od višine se zvrti" i nekolicine drugih, novijih i starijih, dobili su ponovo drugačiji život premda ih je Vlado već toliko puta preradio u ovim ili onim postavama. Stoga je ljepoti, štimungu i osjećajnosti ovih live izvedbi nemoguće odoljeti, Kreslin ih uvijek pjeva tako da se zavlači pod kožu i u dušu slušatelja. Bio sam pomalo skeptičan kad mi je poštom stigao ovaj Kreslinov CD, pomislio sam da će biti presličan Predinovim gypsy swing akrobacijama, no "Živo" je još jedan od Kreslinovih albuma koje doslovce zbog gušta, a ne samo zbog posla preslušavam nekoliko puta zaredom.