Za nagradu IMPALA, istoimene udruge europskih neovisnih glazbenih nakladnika koju je s debijem “21” svojedobno osvojila Adele, ove je godine iz Hrvatske kandidirana Lovely Quinces, pravim imenom Dunja Ercegović koja je publiku i kritiku ovdje impresionIrala prvim EP-em “No Room For Us”. U korpusu ponuđenih izdanja novi EP “Meet Me In Moscow” mlade, vraški upečatljive splitske kantautorice sa zagrebačkom adresom - ujedno prvi dio njenog nadolazećeg debi albuma - nametnuo se kao najlogičniji odabir. Dunja je ove godine nastupala i s Giant Sand na tridesetak koncerata diljem Europe i s njihovim liderom Howejem Gelbom snimila duet “Hurtin’ Habit”. Imala je i četiri nastupa s Thurstonom Mooreom iz danas nepostojećih Sonic Youth pa je očito da i glasoviti svjetski glazbenici nisu imuni na njezine kvalitete.
Što ti se sve dogodilo od prvog intervjua koji smo vodili prije točno dvije godine?
- U proljeće 2014. godine bila sam u Austinu na festivalu South By SouthWest gdje sam imala dva showcase nastupa na koje su imali prilike doći i ljudi iz glazbene industrije i medija. Naravno, neće ljudi doći po defaultu jer na tom festivalu svira po dvije tisuće izvođača. Mnogi dolaze pripremljeni s flajerima, posjetnicama i sličnim što je meni bilo smiješno, a ja nisam znala što da očekujem. Tamo sam stigla preko natječaja, kao i na Canadian Music Week u Torontu, a prije toga u New York i Chicago, odnosno Beč i Cagliari na Sardiniji.
A kako si došla do tridesetak koncerata s Giant Sandom i snimila duet “Hurtin’ Habit” s guruom americane Howe Gelbom za, kako on kaže, posljednji album njegovog benda?
- Žao mi je ako ispadne da je “Heartbreak Pass” posljednji album Giant Sanda, ali je i fora da sam na njemu imala duet s Gelbom. Upoznala sam ga u Kotoru u ljeto 2014. godine i poslije mog koncerta pričali smo o filmovima, kulturi i životu pa sam mu se svidjela kao osoba i tako smo ostali u kontaktu. Kad me pitao želim li snimiti taj duet, naravno da sam rekla da bih pa sam u Zadru snimila svoje vokalne dionice kod Ivice Plazonića. Potom je John Parish, gitarist PJ Harvey, koja mi je veliki uzor, miksao taj duet dok sam ja umirala od straha, mislivši da je moja vokalna linija užas jer iako se Gelbu i meni slažu boje glasova nije ga lako pratiti. Ipak, ponudio mi je da pjevam u još dva dueta na koncertima Giant Sanda, a uz to sam sama ili s gitaristima iz njegovog benda nastupala kao predizvođač na njihovim koncertima po Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Francuskoj i Španjolskoj tijekom proljeća ove godine. Tresla sam se prije prvog koncerta u Luzernu jer Gelb nema ni set listu za koncerte Giant Sanda, veliki je improvizator, no bilo je to jako lijepo iskustvo.
Što je s tvojim prvim albumom?
- EP “Meet Me In Moscow Part One” prvi je dio tog albuma, a zajedno s njim tvorit će ga drugi EP “Meet Me In Mosocw Part Two”. Nisam željela odjednom objaviti album jer mi se učinilo da imam previše jakih stvari. Prvi, s nešto nabrijanijim pjesmama, muško je viđenje jedne ljubavne priče, a drugi je ženski pogled. Ima tu i ljutnje.
Na koga?
- Uh, gdje da počnem? Pa ja uglavnom pjevam o propalim ljubavima ili o jednoj osobi.
Čekaj malo, tako mlada, talentirana i zgodna pa nesretno zaljubljena?
- Tada jesam bila nesretno zaljubljena, sad više ne, ali mislim da si pretjerao s epitetima.
Ne bih rekao, isto bih pitanje postavio i Lauri Marling koja nije mnogo starija od tebe jer i ona - također mlada, talentirana i zgodna - često pjeva o propalim ljubavnim vezama.
- Možda svemir ima neke druge planove za osobe poput Laure i mene. Moramo malo i patiti da bismo stvorile nešto dobro. Pašu mi pjesme o nesretnim ljubavima.
Možeš li živjeti od glazbe ili je to još uvijek u domeni studentskog džeparca?
- Štedljivijoj osobi to bi bilo dovoljno i za život. Meni ne jer puno trošim pa mi ni predsjednička plaća ne bi bila dovoljna.
Je li pjevanje na engleskom problem za uspostavljanje emotivne veze s ovdašnjom publikom? S druge strane, bi li uspjela ostvariti suradnju s Giant Sand da ne pjevaš na engleskom?
- Mislim da se ništa od ovoga vani ne bi dogodilo da pjevam na hrvatskom, a ne vjerujem ni da bih time ovdje postala popularnija. Nije mi prirodno pisati na hrvatskom, kao Nini Romić ili Sari Renar, pokušala sam, ali nije mi dobro zvučalo. Odrasla sam pod snažnim uplivom glazbe i filmova na engleskom jeziku i to mi je ostalo u uhu, a smatram da i vani i ovdje ljudi pokupe emocije iz glazbe neovisno o jezičnoj barijeri. Primjerice, Cocteau Twins me uvijek pometu emocijama, a nije mi baš jasno o čemu pjevaju. Rekla bih i da moja popularnost ovdje nije pitanje jezika nego opće kulture, odnosno sklonosti publike i medija. Moje pjesme, nažalost, nećete čuti na Anteni ili Narodnom radiju, a nećete me ni vidjeti na RTL-u, pitanje je što bi i to donijelo. Zauzvrat, iz prve ruke znam da me vole slušati tete iz jedne banke, a ne samo mladi iz underground klubova.
Što nakon dodjele nagrade IMPALA i objave prvog albuma?
- Dobila nagradu IMPALA ili ne, više mi znači album i reakcije na njega. Uslijedit će promotivni koncerti u Hrvatskoj i regiji, nadam se i po Europi, a radim sve da što prije završim fakultet i barem na neko vrijeme odem živjeti u Ameriku jer odavde je neke stvari u glazbi teško ili nemoguće odraditi.