Američka soul diva Macy Gray u nedjelju navečer održala je koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Odličan dojam koji je ostavila na svom prvom koncertu u dvorani Vatroslava Lisinskog, 2009. godine, privukao je brojne fanove pa je Tvornica bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta. No pri našem susretu, nekoliko sati prije koncerta, vidjelo se da je Macy u Zagreb došla prilično iscrpljena.
Izrazito entuzijastična publika u Tvornici nije zamjerila prečeste pauze tijekom koncerta zbog presvlačenja i prevelik prostor koji je dala pratećem bendu, iako je riječ o izvrsnim glazbenicima. Kako je koncert ulazio u završnicu, tako je i nastup Macy Gray bio energičniji te nije krila zadovoljstvo zbog odlične reakcije zagrebačke publike. Jednostavna, a na trenutke čak i stidljiva, s odličnim smislom za humor i pozivom na “najbolji show” u gradu, Macy nas je dočekala u hotelu Dubrovnik.
U godinu dana izdali ste dva albuma obrada, ‘Covered’ i ‘Talking Book’. Je li bilo riskantno napraviti dva albuma obrada u tako kratkom periodu?
- Svakako da je bilo riskantno. Danas se jedva izborite za snimanje vlastitog albuma. Ljudi nekako imaju negativno mišljenje i svojevrstan otklon od obrada, ali ja sam to željela napraviti već jako dugo i napokon našla izdavačku kuću koja je na to pristala. Veliki sam fan i Radioheada i Eurythmicsa i Metallice. To su pjesme koje slušam doma i čije tekstove obožavam. ‘Talking Book’ je moj način da odam poštovanje fantastičnom glazbeniku kakav je Stevie Wonder i odlično je što album izlazi upravo na 40. godišnjicu originalnog izdanja.
Što vam je veći izazov - raditi vlastite pjesme ili album obrada?
- Sve pjesme su prerađene na jedan drukčiji način i imaju potpuno novi aranžman. Meni je to i dalje kreativan i izazovan proces, bez obzira na to što to nisu moje pjesme. Svi smo bili jako nervozni čekajući na reakcije.
I kakve su bile reakcije?
- Jako dobre. Dave Stewart mi je rekao da se Annie Lennox jako svidjela obrada pjesme ‘Here Comes the Rain Again’. Momcima iz Metallice navodno se jako svidjela obrada ‘Nothing Else Matters’. Ako je doista tako, onda mojoj sreći nema kraja.
Prošlo je 13 godina od vašeg prvog albuma. Koliko se od tada, prema vašem iskustvu, promijenila glazbena industrija?
- Jako. Nove su tehnologije sve preuzele. Promijenio se i odnos izdavačkih kuća prema glazbenicima. Prije ste snimali album kao cjelinu, danas snimate singlove. Važno je da album ima hitove koji će ga prodati, a ne da kao cjelina zvuči dobro. Danas vam nitko neće dati milijun dolara da snimite album. Samim time smanjuje se i kvaliteta. Sve se radi brzo. Prije smo tri dana miksali jednu pjesmu, danas tri pjesme u jednom danu. Naučila sam da jednostavno moraš biti svoj i raditi glazbu koja te čini sretnim. Sa starenjem dolazi i evolucija. Mislim da sam danas bolja pjevačica i bolji tekstopisac nego što sam bila prije 13 godina. I možda najvažnije, naučiš da ćeš požaliti zbog svih kompromisa koje napraviš na tom putu.
Tijekom snimanja albuma ‘Covered’ u studiju Franka Zappe objavili ste svoj broj telefona na internetskim stranicama. Zašto?
- O da, to je bilo jako smiješno. Činilo mi se kao odlična ideja. Supruga Franka Zappe rekla mi je da je on tijekom snimanja albuma otvorio ‘hotline’ u studiju i svaki slobodan trenutak koristio za razgovor s fanovima. To me oduševilo i dva tjedna sam se javljala na telefone. Bilo je zanimljivo, iscrpljujuće, šašavo. Ljudi znaju biti genijalno zabavni.
Zanimljiv mi je podatak da ste s Marilynom Mansonom išli u školu. Rekla sam u šali da ću vas pitati kako je utjecao na vašu glazbu?
- (Smijeh) Nismo se znali tijekom školovanja. On se tada nije zvao Marilyn Manson, a ni ja nisam bila Macy Gray. Onda sam ga jednog dana vidjela na televiziji i sjetila se da smo zajedno išli u školu. On je vrlo kreativna osoba. Jako volim njegov album ‘Mechanical Animals’, a ‘Dope Show’ mi je jedna od najdražih pjesama, očigledno.