Simfonijski orkestar HRT-a u ovogodišnji Majstorski ciklus uvrstio je tri glazbena djela koja se vrlo rijetko izvode: Simfonijsku pjesmu Noć na pustoj gori Modesta Petroviča Musorgskog, zatim Koncert za violinu i orkestar u d-molu Frana Lhotke te Prvu simfoniju u g-molu op. 13 Petra Iljiča Čajkovskog.
Ne ulazeći u razloge tog doista neobično rijetkog izbora, bili smo iznenađeni velikim posjetom mlađarije u dvorani Vatroslava Lisinskog , a naši razlozi se nalaze u nastupima mladog dirigenta Ivana Repušića i još mlađeg violinista Marina Marasa.
Nacionalni izraz
No, pođimo redom. Musorgski je rijetko skladao fantastične motive. Jedino je odstupio od realizma u Slikama s izložbe i u simfonijskoj pjesmi Noć na pustoj gori u kojoj je tonski prikazana sablasna noć u kojoj demoni i duhovi iz narodne mašte orgijaju dok ih prvi zvuci seoskih zvona ne rasprše. Široka prirodno talentirana gesta dirigiranja mladog Ivana Repušića prestavila nam je bogato prelijevanje instrumentalnih boja. Koncert za violinu i orkestar u d-molu Frana Lhotke u posljednjem stavku pokazuje da se Čeh Lhotka počeo uživljavati u naš nacionalni glazbeni izraz. Premda djelo nije izrazito virtuoznog karaktera, ono od solista zahtijeva doista izvrsno svladavanje violinističke tehnike, što je vrlo mladi Dubrovčanin Marin Maras imao priliku dokazati s briljantnim tehničkim elementima. U umjetničkoj ostavštini P. I. Čajkovskog, velikoj i bogatoj, nalazi se i šest simfonija u kojima se ogleda postupnost umjetnikova sazrijevanja u prelazu od lirskog meditiranja ka napetoj dramatici u koju ulaze crte tragične fatalnosti.
Nadareni dirigent
Stoga prednost slušanja pripada posljednjim trima, a u prvim susrećemo programnost koja će se kasnije ispoljiti u nekim umjetnikovim orkestralnim kompozicijama. Ipak, zahvaljujući izvanrednoj nadarenosti za svaki glazbeni izričaj, sjajni mladi dirigent Ivan Repušić i u ovoj manje atraktivnoj simfoniji Čajkovskog osvojio nas je svojim izuzetnim darom prezentiranja glazbenog djela svakom slušatelju.