Kad god vidim Kinga Buzza na pozornici sjetim se Dušana Kojića Koje. Ne samo zbog slične "afro" frizure nego zbog uloge koju su obojica imali na američkoj, odnosno ex-Yu glazbenoj sceni. Svaki u svom miljeu već četrdeset i kusur godina na braniku rock avangarde. Tvrdokorni, tvrdoglavi, uporni, nepokolebljivi i nepopustljivi obožavatelji buke koja po načelu "ako ti je glasno, pojačaj još malo" melju slušatelje u prah. Koja (r. 1961) je u nekim stvarima bio i prije Buzza (r. 1964) i možda su u paralelnom svemiru jedan drugog osluškivali. Buzzo Koju kako topi funk i punk, a Koja Buzza kako tali metal i punk. Ne znam jer nisam nikada sjetio o tome razgovarati ni s Kojom s kojim sam se ipak bitno češće viđao, a ni s Buzzom kojeg znam još od koncerta Nirvane u Ljubljani 1994. godine na kojem su Melvins bili predgrupa.
Kako god, i Buzzo i Koja su šamani buke, a Melvins su to ponovo potvrdili koncertom u punoj Tvornici kulture što je pravo čudo jer 2015. godine za gostovanje u Zagrebu bila im je dovoljna kapacitetom bitno manja Močvara. S obzirom da je i na Swansima u rasprodanoj ljubljanskoj Šiški bilo više mlade nego stare publike, kako dojavljuje prijatelj, radosno konstatiram da se nešto slično dogodilo i na jednako posjećenom koncertu Melvinsa u Tvornici, a možda će se taj trend nastaviti i sa Swansima u Kinu SC (08.11.). O Swansima nekom drugom zgodom, mada je i Michael Gira šaman buke s branika rock avangarde.
Za one koji ne znaju, Kurt Cobain je navodio Melvinse kao bend koji je ponajviše utjecao na Nirvanu, a zgodno je za primijetiti da je uz Buzza u Tvornici na bubnjevima bio Dale Crover, kratko vrijeme bubnjar Nirvane, a na basu Steven McDonald iz hardcore benda Redd Kross, doslovce pionirskog jer su svoj prvi EP (1980) snimili kad su u prosjeku imali 13 godina. Danas su Buzzo, Crover i McDonald iskusna i ubitačna trojka koja zna kako metal taliti punkom ili punkom brusiti metal. Povijesne točnosti radi, sličan recept je prvi u Americi na "My War" (1984) zakuhao Black Flag jer će Melvins - osnovani 1983. godine u Montesanu, Washington - do prvog albuma stići tek 1987. godine. Prisjećam se i eponimnog debi albuma grupe Saint Vitus (1984) koju je kao i izdanja Black Flaga objavljivao SST. I na njemu se doom metal talio hardcore punkom, no ipak su Melvins najviše inspirirali postanak grunge i stoner rocka, odnosno bendove poput Nirvane, Alice In Chains, Soundgardena, Pearl Jama, Monster Magenta, Kyussa, QOTSA, Toola, Mastodona…
Melvins nisu nikada ugledali komercijalne visine kao spomenuti, čak ni kad su sredinom 90-ih objavili tri albuma za Atlantic Records, ali su bili izuzetno važan katalizator. Buzzo je s Melvinsima - kroz čije su redove prošli Mike Dillard koji je svirao u prvom Cobainovom bendu Fecal Matter, Matt Lukin iz Mudhoneya na čijoj sam pozornici u Grazu početkom 90-ih ležao polugol i poluživ, Krist Novoselic iz Nirvane kojeg sam vodio na cugu u Jabuku, Kevin Rutmanis iz The Cowsa kojima sam davno organizirao koncert u Jabuci, Jeff Pinkus iz Butthole Surfersa s kojim sam se opijao 1989. na Reading festivalu i niz drugih, uključivši Trevora Dunna iz Mr. Bunglea - izdržao najduže. Duže od mnogih grunge bendova. Valja spomenuti i kasniju supergrupu Fantomas - radio sam im koncert u Pauku - koju je Buzzo ustrojio s Mikeom Pattonom iz Faith No Morea za čiji su Ipecac Records Melvins snimili niz albuma.
Ove, osobne parafernalije navodim samo zato jer su to bendovi moje generacije s kojima sam se dijelio sličan glazbeni ukus. Bio je to u 80-ima duboki underground i krik rock avangarde od kojeg Buzzo nikada nije odustao. Jasno da su Melvins ustrojeni i po uzoru na Black Sabbath, a zgodno je i da se Buzzo zove Roger Osborne dok je Ozzyjevo pravo ime je John Osbourne; samo je jedno "u" razlike u njihovim prezimenima. No jasno je i da su Melvins nastali i s iskustvom hardcore punka. Stoga je njihova estetika posve lišena heavy metal solaža i popratne ikonografije.
Unutar takvog minimalizma zadivljuje koliko Melvins mijenjaju dinamiku i tempo, kako njihova mračna magma pulsira poput jata meduza, koliko u tome ima groovea koji kao da je došao iz funka s kojim njihova ljepljiva, gusta metal-punk sluz nema nikakvih dodirnih točaka. U Tvornici je to bilo najčujnije kad su efikasno bukom nadjačali "Take On Me" norveške 80‘s pop grupe a-ha, kao da žele poručiti što misle o pop glazbi. Malo kasnije su još bezobraznije i drskije rastrančirali "I Want To Hold Your Hand" Beatlesa koja je zvučala kao da Black Sabbath i Ramones zajedno izvode "Helter Skelter".
Ostatak repertoara s uglavnom dobro poznatih albuma iz 90-ih uz pokoju skladbu s albuma "Senile Animal" i novog "Bad Mood Rising" - referenca na pjesmu "Bad Moon Rising" Creedence Clearwater Revivala, ali i istoimeni album Sonic Youtha - zvučao je kao da su motornom pilom odrezali viškove s nekog heavy metal trupla pa ga oživjeli Hardcore punk elektrošokovima. Sporo s naglim ubrzanjima i još naglijim kočenjima, toliko potmulo bučno da prema Melvinsima čak i Black Sabbath zvuče poput pop grupe, Ramones poput simfo-rock sastava, Nirvana poput boy-benda, a Metallica poput tamburaša. Ljekovita terapija bukom za ljude kojima u heavy metalu smetaju viškovi operetnih vokala, zamornih sola i klinačke SF/horor kostimografije, a nedostaje simplificiranost, avangardizam i minimalizam punka.
Na toj ivici Melvins su održali rezak i oštar nastup tijekom kojeg se činilo i da je njihova režeća avangardnost postala poput prijetećeg testamenta primordijalnog teškog rocka. Kao da su 2023. godine u Tvornicu stigli izravno iz 1969. godine poput pobratimskog benda The Stoogesa, Blue Cheera i Black Sabbatha, ali obogaćenih iskustvom punka iz 1977., hardcorea iz 1984. i grungea iz 1991. godine. Posebice je to bilo čujno u furioznoj završnici s uvezanim pjesmama "Honey Bucket", "Revolve" i "Night Goat" koje su zvučale i poput jam-sessiona Grateful Deada kad bi ga izvodili Queens Of The Stone Age te na bisu izvedenoj, mučno sporoj "Boris" koju je Buzzo dokusurio sam s električnom gitarom. Neki to možda neće priznati, ali Melvins i Kiss su dvije strane istog novčića, baš kao što namćorasti Buzzo ima i svoju duhovitu stranu. To vrijedi i za mog dragog Koju kojem posvećujem ovaj tekst uz želje da se potpuno oporavi.
MELVINS
Zagreb, Tvornica kulture