.jpg)
Neki se sjećaju, posebice oni koji su kupili ulaznice, da je koncert Michaela Bubléa, zakazan za studeni 2014. godine u zagrebačkoj Areni, na koncu bio prebačen u ljubljansku Arenu Stožice. Bila je to prava šteta jer nakon odlaska u Ljubljanu, mogao sam samo zaključiti da Zagreb od Las Vegasa, barem te kišne i hladne večeri 6. studenoga, dijeli tek 130 kilometara.
Taj njegov nastup u Ljubljani bio je postavljen prema kanonima famoznog Rat Packa, ali i podignut na razinu suvremenog šoua za 21. stoljeće, a zahvaljujući tehnologiji kakva u 60-ima ipak nije bila na raspolaganju Sinatri i njegovim prijateljima.
Senzualni bariton
Te večeri Bublé je briljirao ne samo vokalnom tehnikom i lakoćom pjevanja nego i šarmantnim i duhovitim konferansama te predstavljanjem članova brojnog pratećeg sastava poput NHL ili NBA zvijezda; dokazujući da prava pop glazba i danas može počivati na postulatima otprije pola stoljeća. Dakle, na raskošnoj živoj svirci easy listening orkestra s kojim može i u jazz i u swing, i u soul i u adult-pop te na krasnom glasu croonera koji je svoj zanat naučio od najboljih u tom poslu; Franka Sinatre, Deana Martina, Mela Torméa, Bobbyja Darina, Nat King Colea te još i danas živućeg doajena Tonyja Bennetta. Bubléov ugodni, puteni i senzualni bariton i te je večeri bio tek nekoliko centimetara daleko od kvaliteta njegovih uzora uz čije je ploče iz djedove kolekcije odrastao u kanadskom Burnabyu, nadomak Vancouvera, a miljama daleko od današnjeg auto-tuninga i tekuće trake potrošnih pop-starleta i manekena bez glasa.
Dapače, uživo je bio još uvjerljiviji nego na nisci studijskih albuma, miješajući repertoar s kojim bi se manje vješti pjevači gadno okliznuli. Umjesto toga, Bubléov nastup bio je raskošan, ali nimalo kičasti šou za dugo, dugo pamćenje. Nakon tog koncerta dojam je bio takav da sam se prijateljem i kolegom Robertom Marekovićem zarekao da ćemo, ako bog da zdravlja i barem nešto pinke, otići na svaki koncert Michaela Bubléa u krugu od 600 kilometara. Takve zgode posljednjih godina, jer mu je sinčić Noah bolovao od raka jetre, nije bilo, pa još više raduje da mu je dijete izliječeno te da ćemo ga napokon dočekati i u zagrebačkoj Areni, 16. rujna 2019. godine. Na njemu će promovirati i netom objavljeni “Love” sa standardima “When I Fall In Love”, “La vie en rose”, “My Funny Valentine”, “Unforgettable”, “I Get A Kick Out of You”, “Help Me Make It Through The Night”, “Such A Night” i drugih; najklasičniji easy listening album u njegovoj karijeri.
Na vrhu top lista
Premda su ga svojatali i Talijani, misleći valjda da svaki američki crooner mora biti talijanskog porijekla, Michaelov djed korijene vuče iz okolice Trogira. Doduše, nisu Talijani bili u krivu jer drugi djed mu jest porijeklom Talijan, iz okolice Trevisa, no bitnije od porijekla je što Bublé danas znači u pop glazbi. S jedne strane imate one koji ga ne podnose, poput Morrisseya koji je blebnuo da je Bublé tek “popularan i beznačajan”, no ako mi i nije svaki njegov album skroz po ukusu, mislim da su takvi debelo u krivu. Naime, Bublé je usporedo s Adele vratio vjeru da i u suvremenoj pop glazbi kvaliteta može nadvladati smeće, ne samo artističkom razinom nego i u komercijalnom pogledu. U vremenima kad su drugi prodavali sve manje, on je prodavao sve više i više.
Njegov treći album “Michael Bublé” (2003) pregazio je cifru od tri, četvrti “It’s Time” (2005) četiri, peti “Call Me Irresponsible” (2007) pet, šesti “Crazy Love” (2009) šest, a sedmi, božićni album “Christmas” (2011) deset i pol milijuna prodanih primjeraka, čineći ga jednim od najtiražnijih u povijesti; uz božićne albume Elvisa Presleyja, Nat King Colea, Mannheim Steamrollera, Mariah Carey, Celine Dion, Barbre Streisand. U Velikoj Britaniji u 21. stoljeću nitko nije prodao više božićnih albuma od Bubléa, a 2011. njegov je “Christmas” bio i ukupno drugo najprodavanije glazbeno izdanje, iza “21” Adele. Moglo bi se reći kako su te godine Bublé i Adele pokazali svima da su pravi pjevači, ako ih ima i ako ih se na pravi način ponudi publici, traženiji i tiražniji od onih koji prodavaju samo stas, izgled i trenutnu modu. Njegovi albumi, od trećeg nadalje, dolazili su do vrhova top lista ne samo u Kanadi, SAD-u i Australiji nego i u nizu europskih zemalja, ukupno je prodao više od 60 milijuna albuma, osvojio četiri Grammyja, a ovo mu je četvrta velika svjetska turneja.
Tajna uspjeha
Pa kako je to Bublé uspio? Jednostavno, ali i teško u isto vrijeme. Nešto je slično nakon uspješnih “suvremenih” pop albuma pokušao sa swingom i easy listening klasicima i Robbie Williams, ali nije mu prošlo, barem ne u Americi. Bublé je učinio nešto slično, ali i uspio s obje strane Atlantika i Pacifika; krenuvši iz swinga, vocal jazza i easy listeninga preko soula, R&B-a i countryja u moderniji, ali ipak za današnje pojmove klasični adult-pop repertoar. Iza Michaela stajao je i iskusni kanadski pop mogul David Foster koji je kao producent već potpisao bestselere Neila Diamonda, Whitney Houston, Chicaga i Celine Dion. No, tajna njegovog uspjeha je prije i poslije svega ležala u ležernosti kojom pristupa odabranim pjesmama i lakoći kojom osvaja publiku.
Kod njega to izgleda toliko urođeno i prirodno, koliko i njegov ugodan, baršunast i bogat glas, nalik onima najboljih i najvećih croonera. Ipak, takva scenska nonšalancija i besprijekorna vokalna tehnika zacijelo počiva i na dugotrajnom i mukotrpnom radu jer da je drukčije ne bi bio uvjerljiv koliko jest, naročito uživo.
Neki će reći da je Bublé staromodan, no u okviru današnje pop glazbe takva “etiketa” je pohvala, a ne pokuda. Uz to ide i šarm kojim doslovce isijava na pozornici čijim uglancanim podom pjeva, pleše i rukovodi orkestrom poput najvećih “bandleadera”, pjevača i zabavljača u povijesti, a definitivno poput najdojmljivijih koje sam u 33-godišnjoj karijeri glazbenog kritičara imao prigodu gledati i slušati uživo. Među današnjim pjevačima i šoumenima Michael Bublé je kategorija za sebe. Još da ga je nekako nagovoriti na duet s Dragom Diklićem, Gabi Novak ili Jimmyjem Stanićem, zagrebačka Arena bi eksplodirala od sreće, no i ovako vas čeka večer za pamćenje.