Nakon nemilog i nepotrebnog ekscesa na adventskom koncertu, Zagrebački filharmoničari vratili su se tamo kamo pripadaju. U dvoranu Lisinski 26. siječnja kako bi izveli svoj tradicionalni In Memoriam koncert Milanu Horvatu svom dugogodišnjem šefu dirigentu, jednom od najzaslužnijih koji je orkestar doveo do respektabilne razine i ugleda.
Još u zanosu od onog što sam čula, uskliknula bih ludnica od sjajnog muziciranja! Beethovenova večer s Davidom Runtzom današnjim šefom dirigentom i muziciranje Zagrebačke filharmonije, rijetka su dobitna kombinacija. "Milček" kako su od milja zvali Horvata, autoritativan i strog dirigent golema znanja, zacijelo bi se zadovoljno osmjehnuo. Danas u orkestru nema više glazbenika koji su svirali pod njegovim vodstvom a i nas u publici koji smo ga poznavali sve je manje. Ostale su uspomene, tonski zapisi ali i duh prvorazrednih izvedbi, tradicija koju nastavlja Runtz s punim legitimitetom vodje ansambla.
Njihova izvedba " Eroice" Treće Beethovenove simfonije u Es- duru op.35 mogla bi uz bok antologijskih. Runtzova savršena memorija koja mu omogućuje dirigiranje napamet idealna je prednost za punu interakciju s orkestrom koja se u susretu s popularnom Trećom bonskoga majstora opet pokazala dragocjenom. S Beethovenovom glazbom nema šale, traži savršeni stil, disciplinu i čistoću svirke, a kad je još nadogradjena inspiriranom interpretacijom glazbene priče o bezimenom heroju, nipošto anegdotalnom Napoleonu, glazba teče u punom protoku rukavaca koji tvore bistru rijeku humanih ideala. Runtz po njoj plovi sigurno, energično, uvjerljivo, a povjerenje koje mu iskazuje spreman orkestar koji na kraju i sam plješće s publikom, dovoljno govori. Zbilja sjajna " Eroica"!
Kao solista u Beethovenovom Trećem glasovirskom koncertu u c- molu op.37, Runtz je predstavio svog mladog a već mnogim nagradama ovjenčanog sunarodnjaka Szymona Nehringa. Svirao je tehnički perfektno u punom kapacitetu skladateljeva zahtjevnog klavirskog sloga, no uzmanjkala je u drugome dijaloškom stavku s orkestrom ona unutarnja upitanost koju bonski majstor često ostavlja otvorenom. Taj je stavak uvijek iskustveni kod mladih interpreta a često ovisi i o njihovoj individualnosti koja propituje granice do kojih može doći.