VIKTORIJA ĐURĐEK

Mlada hrvatska sopranistica osvaja Daleki istok: ‘A mislila sam da ću biti pravnica...‘

Viktorija Đurđek

 Marko Todorov/Cropix
Kolege je hvale i vide u njoj buduću zvijezdu, a izvan pozornice ona je obična djevojka koja voli sport, brati gljive i prirodu

Kristalne visine, moćan glas, fantastične kolorature. Glas koji bismo rado slušali u Donizettijevoj “Kćeri pukovnije” ili jednog dana u Verdijevoj “Traviati” ili Offenbachovim “Hoffmanovim pričama”, tako svoju mlađu kolegicu Viktoriju Đurđek opisuje prvak zagrebačke Opere Ozren Bilušić koji je je s mladom sopranisticom s užitkom pjevao u Rossinijevu “Seviljskom brijaču” i Mozartovoj “Čarobnoj fruli” u režiji Kreše Dolenčića, odnosno u blockbusterima zagrebačkog opernog repertoara.

Viktorija Đurđek prije tri godine debitirala je ulogom Kraljice noći u “Čarobnoj fruli” u zagrebačkom HNK, pa joj je nakon toga riječki HNK dao priliku da istu ulogu premijerno otpjeva.

Njemački poziv

- Kraljica noći je uloga za koju me veže najviše emocija i uspomena jer sam s njome diplomirala i počela profesionalni put. Tada sam se bojala te uloge i mjesec dana nisam spavala strahujući hoću li uspjeti iznijeti tako tešku rolu i opravdati dano povjerenje.

Sada Kraljicu noći osjećam kao dio sebe i uživam u procesu umjetničkog i ljudskog rasta koji doživljavam, a koji se najbolje odražava baš kroz tu ulogu. Sljedeći mjesec odlazim u Teatar Magdeburg, nakon toga je pjevam u Goethe teatru na Festspiel der Deutschen Spracheu, a za kraj godine u Nacionalnom teatru na Tajvanu - otkriva mlada sopranistica.

Koloraturni soprani nerijetko su publici prilično fascinantni.

Kod Dunje Vejzović

- Koloraturni sopran, to je za početak nešto što je Božji dar; veliki raspon glasa i treća oktava koja je potrebna da bi se ‘ekstremne’ uloge pjevale. Nakon toga slijedi jedna posvećenost svakodnevnom radu na sebi, dobar mentor, pravilne vježbe, zdravlje, psihofizička kondicija, te pametno biranje repertoara neke su od stvari na koje treba paziti - tumači operna pjevačica.

Viktorija Đurđek rođena je u Zagrebu 1991. Solo pjevanje uči u Samoboru u Glazbenoj školi “Ferdo Livadić” i već tijekom srednjoškolskog obrazovanja osvaja državne i međunarodne nagrade. Studirala je zatim na Muzičkoj akademiji u Puli, a poslije u Zagrebu pod mentorstvom prof. Dunje Vejzović.

- Moji roditelji nisu u glazbenom svijetu, ali su učinili sve da mi pruže najbolje obrazovanje i odgoj i bez njih ne bih bila ovdje gdje jesam. Odmalena sam pjevušila Kraljicu noći, kao da sam znala da ću je pjevati jednoga dana. Iako sam u vrijeme gimnazije mislila da ću biti pravnica, ipak sam se odlučila za Muzičku akademiju. Nakon ‘Seviljskog brijača’ u HNK i rada s Krešom Dolenčićem i kolegama iz projekta koji su me na neki način pomogli formirati, shvatila sam da ne bih voljela raditi ništa drugo - govori Viktorija Đurđek.

image
Marko Todorov/Cropix

Uzor je Callas

Kao studentica imala je priliku igrati ulogu Agrippine u istoimenoj operi G. F. Händela koja je bila realizirana u suradnji Akademije i HNK.

- Na drugoj godini sam pjevala premijernu predstavu ‘Agrippine’ i osjećala sam se puno bezbrižnije nego kada sam diplomirala tri godine poslije u istom kazalištu. Tada sam pjevala srcem i nisam bila svjesna težine ovog posla - sjeća se.

Usavršavala se na Hochschule für Musik und Darstellende Kunstu u Stuttgartu.

- Moj profesor Cornelis Witthoefft je svjetski priznati pedagog za Lied. Brusila sam sve što sam stigla. Od jezika, stila, tehnike, samog koncepta i filozofije Lieda. Nakon izvrsnih spomenutih mentora, tijekom službenog obrazovanja, u daljnjem razvitku su mi najviše pomogli Nina Cossetto i jedan od naših najboljih pjevača u povijesti, Vitomir Marof.

Imala sam sreće da sam uvijek imala briljantne mentore koji su mi dali neopisivo puno znanja i usadili u mene prave vrijednosti. Prije svega ljudske, a onda i umjetničke - reći će pjevačica koja privatno vrijeme provodi s obitelji i sportski je tip, rekreacija joj je važna.

- Volim šume i brati gljive. Životinje me smiruju i raduju, a prijatelji s kojima nikad ne nedostaje smijeha imaju važnu ulogu u mom životu. S obzirom na posao koji radim, volim imati vrijeme za sebe i cijenim tišinu. Čitam svašta, sada sam upravo pročitala ‘Damu s kamelijama’ - otkriva kako je uzela roman koji je bio predložak za libreto Verdijeve “Traviate”.

- Najviše slušam pjevače prošlog stoljeća. Callas, Di Stefana, Caballe, Pavarottija, Bastianinija, Moser, Deviju. Volim sva operna razdoblja, iako sam se najviše zbližila s razdobljem klasike i romantizma. Volim opere ‘Seviljski brijač’, ‘Traviatu’, ‘Čarobnu frulu’, čitav Verdijev, Puccinijev i Wagnerov opus - zaključuje razgovor.

itemInGroup
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. lipanj 2022 12:35